Danas se nećemo baviti s kamatama na kredite banaka i drugih kreditnih institucija. Njih ionako mali poduzetnik ugovara pretežno po uvjetima koje nameće onaj tko mu odobrava kredit. Među sveukupnim uvjetima su i kamate, i one se pribrajaju troškovima poslovanja poduzetništva.
Ovdje su tema pozajmice koje poduzetništvu odobrava osobno poduzetnik, kao i obrnuta situacija: kada se iz poduzetništva kreditira osoba poduzetnika.
Kao i uvijek, temeljna razlika je ovisna o tome radi li se o obrtu ili drugom obliku poduzetništva fizičke osobe, ili o poduzeću, tj. o pravnoj osobi.
Obrtnici na svoj poslovni žiro račun slobodno mogu uplaćivati pozajmice, i trebaju paziti da prilikom uplate napišu upravo tu svrhu plaćanja. Bude li pisalo “polog” ili “utržak”, porezna će uprava prilikom obrade porezne prijave taj potražni promet po žiro računu pribrojiti dohotku i oporezovati ga, jer obrtnik neće moći dokazati da je bilo drugačije. Osim toga, drugih popratnih radnji nema, budući da je osobno svoja sredstva iz nekih drugih izvora uplatio na poslovni račun, da bi podmirio neku dospjelu obavezu.
Upravo zato što posluje kao fizička osoba, i podizanje gotovine sa poslovnog računa ili plaćanje nekih privatnih troškova direktno sa tog računa, ne iziskuje sastavljanje ikakvih dokumenata. U poreznom smislu, to se smatra akontacijom dohotka, čija će se točna visina utvrditi kroz poreznu prijavu, i tada i oporezovati.
Utoliko možemo zaključiti da je pogledu današnje teme poslovanje kroz obrt jednostavnije.
Poduzeće, kao odvojeni pravni i porezni entitet, ima znatno kompliciraniju proceduru.
Sa bilo kojom osobom koja uplati pozajmicu poduzeću, ono mora sklopiti ugovor. U njemu trebaju biti definirani svi uvjeti, a među njima i kamata. Beskamatna pozajmica je u ovom slučaju dopuštena i poduzeće će vratiti samo iznos glavnice.
Međutim, ukoliko je ugovorena kamata, ona će davatelju pozajmice u trenutku isplate predstavljati dohodak, pa će poduzeće morati istovremeno sa isplatom kamate obračunati i platiti i pripadajući porez i eventualno prirez, ovisno o poreznom prebivalištu davatelja pozajmice. Porez na dohodak od kamata je 12%.
Ako je davatelj pozajmice sam osnivač poduzeća, tada on prilikom ugovaranja uvjeta pozajmice ima pravo odlučiti o kamati, jer će kamata teretiti troškove poduzeća, čime će biti manja dobit poduzeća, pa će ono platiti manje poreza. Naravno, s obzirom na potrebu obračunavanja dohotka, u računicu treba uvrstiti i trošak tog obračuna, da ne bude rezultat svega isključivo zarada knjigovođe.
U slučaju kada poduzeće daje pozajmicu osnivaču ili bilo kojoj drugoj fizičkoj osobi, ugovaranje kamata je obavezno. Poduzeće u ovom slučaju daje na raspolaganje svoju imovinu, pa su porezni propisi odredili da je izostanak kamate i svaka kamata niža od 3% nedopuštena.
Samim time, u svakom slučaju kada poduzeće ima odobrene pozajmice fizičkim osobama, u bilanci mora postojati i prihod poduzeća od kamata.
Fizička osoba će biti dužna ne samo vratiti glavnicu nego i svu obračunatu kamatu.
Naravno, često se vrši prijeboj između utvrđene i za isplatu raspoložive dobiti koje poduzeće treba isplatiti osnivaču i pozajmica koje je on od poduzeća uzeo. U tom slučaju ne zaboravite da je na dan tog prijeboja potrebno platiti porez na dohodak od isplaćene dobiti po stopi od 12%, a da će za prijeboj moći biti upotrjebljen samo čisti dohodak, nakon tog poreza.
Sve u svemu, tematika je puna nijansi i pazite da ju povjerite u ruke stručnih osoba. Nije se malo državni proračun okoristio od kazni onih koji su ovo olako shvatili.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
