Skupina dioničara Končara, koja ima 21 milijun kuna nominalne vrijednosti dionica kompanije, pokrenula je inicijativu kojom je od Uprave zatražila uvrštenje dionica Končara u službenu burzovnu kotaciju. Ipak, da ne bude prevelikih očekivanja, taj iznos nominale čini 52.500 komada dionica, što prema nešto više od ukupno 2.5 milijuna komada dionica predstavlja oko 2% temeljnog kapitala i naravno broja glasova. Dioničari traže i uvrštenje svih društava Grupe Končar na jednu od dviju domaćih burza. Uvrštenjem dionica u službenu kotaciju, koja ipak ima najveće standarde korporativne kulture, društvo bi bilo dužno objavljivati sve cjenovne i druge osjetljive informacije bez odlaganja. Zbog specifičnosti i rascjepkanosti grupacije,budući da se koncern sastoji iz puno firmi kćeri, a u cilju zaštite dioničara, trebalo bi javno objavljivati sve transakcije s povezanim osobama, kako društava kćeri, tako i krovnog društva, ističu dioničari koji su pokrenuli navedenu inicijativu. Osim toga, uvrštenjem društava kćeri Grupe Končar na jednu od hrvatskih burzi dionicama iz grupacije trgovalo bi se javno i transparentno, po tržišnoj cijeni, čime bi se umnogome izbjegle moguće manipulacije koje negativno utječu na cijeli koncern. Inicijativa je zasad samo preporuka, ali ne postave li Uprava i Nadzorni odbor Končara takav zahtjev pred skupštinu, skupina dioničara najavljuje kako će se pobrinuti za širu podršku i punomoći, kako bi sami postavili isti zahtjev pred skupštinu (za što je potrebno najmanje pet posto glasova, što s obzirom na milijardu kuna temeljnoga kapitala Končara znači 50 milijuna kuna nominale dionica). Inicijativa uvrštenja dionica Končara u prvu burzovnu kotaciju koju su pokrenuli manjinski dioničari pokazuje indirektno da su manjinski dioničari, koji ipak drže respektabilnih 45% dionica nezadovoljni sa stanjem u društvu, a sigurno im nije drago vidjeti da se npr. od 2 milijarde kuna prihoda, svega oko 6.5 milijuna kuna dobiti ostvari u kompaniji što ukazuje na izuzetno visok stupanj neracionalnosti u poslovanju i niske pokazatelje profitabilnosti, mjereno i prema prodaji tj prihodu i prema kapitalu i iimovini. Jednako tako, nije uvjerljivo ni kad predsjednik Uprave govori o tome kako kompanija čija je tržišna kapitalizacija 190 milijuna kuna tj ispod 20 % nominalne vrijednosti ima rezervacije u visini 280 milijuna kuna, a radi što boljeg boniteta. Naime, kompanija može iskazati dobit i ne isplatiti je. Time ne bi pao njezin bonitet, a cijena dionice zacijelo bi bila veća nego što je danas. Možda i porezni aspekt ima svojeg utjecaja na cijelu priču, ali očito je da se dobrobit dioničara stavlja na zadnje mjesto na listi prioriteta, bar ako se dobrobit mjeri visinom tržišne cijene dionica...