U današnje doba interneta i sveprisutnih telekomunikacija sve se stvari odmah znaju. Istina je da neke od tih stvari često i ne želimo znati, ali ih na kraju doznamo. To je medicini donijelo mnogo dobroga, ali i ponešto lošega, što će reći da se besramno reklamiraju i produciraju mnogi samozvani iscjelitelji, obznanjuju kvaziznanstvena otkrića nekih novih "tehnika liječenja". Preporučuje se svašta i koješta te se tvrdi kako je današnja medicina loša jer liječi samo pojedine organske sustave, a ne cijelog čovjeka. To u određenom dijelu i jest točno. I sam sam podbornik promjene stava koji zagovara ljudsko tijelo kao običan, iako kompliciran stroj. No, "alternativni terapeuti" kroz dobru ideju o "sagledavanju uzroka bolesti i liječenju kompletnog ljudskog bića" često bivaju isto tako koncentrirani samo na jedan segment bolesnog čovjeka- njegov novčanik, ili još bolje bankovni račun. Pa, opet, nije dobro sve strpati u isti koš i otpisati. Povijest same medicine je dobro pokazala da su neki sustavi liječenja iz tradicionalne ili "alternativne" prakse s vremenom pokazali i dokazali svoju učinkovitost, pa tako postali i njenim sastavnim dijelom (akupunktura, na primjer). A dobar liječnik ili fizioterapeut trebao bi u isto vrijeme biti otvoren novim idejama i skeptičan glede njihove primjene, barem dok se ne dokažu u praksi. Slijedeći tu ideju, nastojim redovito pratiti svjetske trendove unutar svoje profesije, dijelom kontaktom sa kolegama koji rade u drugim državama, dijelom prisustvom stručnim skupovima, a dijelom kopanjem po velikom buvljaku zvanom internet. I tako prije neki dan, tražeći novosti iz domena kiropraktike, zalutam ja na internet stranice neke udruge za promicanje "kraniosakralne" terapije. Čega? Zapitam se poluglasno. Naime kranium znači lubanja, a sakrum krstača. U prvi mah mi ništa nije bilo jasno, ali slijedilo je opširno objašnjenje na mnogo stranica. Ukratko, teorija se sastoji u tome da moždana tekućina kola kroz glavu i kralježnicu i tako omogućava nesmetanu fukciju centralnog živčanog sustava. O.K. Poremećaj tog protoka može izazvati različita oboljenja i poremećaje. O.K. Takvi se poremećaji mogu liječiti. O.K., ali kako? Pomicanjem kostiju lubanje. Moliiiiiiiiim? Da, pomicanjem kostiju lubanje. Udaljim se ja malo od kompjutera, razmislim o vlastitoj skeptičnosti i zaključim da ću stvar ipak pročitati do kraja, pa kud puklo da puklo. Da ne duljim, u drugom se dijelu teksta opisuje kako ti tretmani nisu bolni, da se rade rukama, te da je pritisak prilikom njihova izvođenja vrlo blag. E tada sam bio zbunjen. Dobro, pomiču li se kosti glave ili ne? Da, ali nježno i polako. I taman kada sam zaželio doznati više o svemu, možda potražiti kakav praktični seminar u blizini Hrvatske, na koji bi mogao skočiti i iz prve ruke provjeriti ima li tu nečega ili se sve svodi na reklamu i biznis, slijedio je popis poznatih "kraniosakralnih" terapeuta i njihovi životopisi. E tu je cijela stvar postala zabavna. U cijelom popisu od desetak ljudi nije bilo niti jedne osobe sa bilo kakvom formalnom medicinskom naobrazbom (zadovoljio bih se i srednjom medicinskom školom). A između ostalih bisera, ispod imena jedne gospođe pisalo je doslovno (provjereno u englesko-hrvatskom rječniku) astrološka terapeutkinja i dreserica delfina!???!!?? No, dobro, kako ne valja čovjeka cijeniti po odijelu, tako dresura delfina i pomicanje kostiju na lubanji ne mora biti nespojivo. Prvom prilikom, podvrgnuti ću se "kraniosakralnom" tretmanu i o tom vas izvijestiti. Po svemu sudeći, bit će to jedno nezaboravno iskustvo, bez obzira na krajnji rezultat. Jedva čekam.