Atopični dermatitis je kožni oblik alergijske reakcije u pasa. Po učestalosti je na drugom mjestu, odmah iza alergijske reakcije na buhu. Atopični dermatitis nastane kada preosjetljiv pas dođe u dodir s alergenima koji su vrlo česti u našoj, pa i njihovoj okolini. Posljedica je alergična reakcija koja se manifestira upalnim promjenama na koži i prvenstveno jakim svrbežom. Danas govorimo o atopiji kao o multifaktoralnom oboljenju. Uzrokom se smatra prvenstveno alergična reakcija organizma, zatim nepravilnosti u funkcioniranju prirodne kožne barijere te infekcija mikroorganizmima.
Postoji nekoliko osnovnih pravila u liječenju atopičnih pacijenata, no pristup je svakako individualan, liječenje dugotrajno, nerijetko i doživotno. Vlasnici atopičnih pasa vrlo su često nezadovoljni uslugom veterinara jer zbog istog problema dolaze na preglede nebrojeno puta...
No, uska suradnja veterinara i vlasnika je neophodna kako bi se pomoglo psu. Dobar dio provođenja terapije pada upravo na vlasnika, a upute za liječenje su ponekad rigorozne (npr.stroga dijeta) pa nemali broj vlasnika odustane od sprovođenja takve terapije nezadovoljna izostankom rezultata.
Neprestano češanje je razlog zbog kojeg vlasnici atopične pse dovedu na prvi pregled. Ponekad je svrbež toliko jak da pas uopće ne može spavati već se po cijelu noć češe, a da ne govorimo o tome kako češanjem još pogorša promjene nastale na koži. Nakon posjete veterinaru pas bude bolje nekoliko dana jer dobije protualergijske lijekove, no cijeli problem se uskoro javlja ponovo.
Prvi puta se obično javlja kada je pas star između 6 mjeseci i 3 godine.
Najčešći alergeni su pelud, trava, prašina i kućna grinja. To su većinom inhalacijski alergeni, a alergije na pelud i travu javljaju se sezonski. Atopija se javlja kod svih pasmina pasa, a predispozicija za ovo oboljenje je nasljedna. U posljednje vrijeme najveći broj atopičnih pasa srećem među west highland terijerima.
Javlja se crvenilo kože i jak svrbež. Pas se češe, gricka te tako može doći do još jačeg crvenila i sekundarne infekcije kože. Vrlo često su najjače zahvaćena područja kože ispod pazuha, na trbuhu.
Javlja se upala uha, crvenilo oko očiju i na njušci. Neki psi neprestano ližu šapice, pa zbog sline dlaka na šapama mijenja boju. Ako se radi o bijelom psu, dlaka postaje smećkasta, ruzinava. Upaljena koža producira veće količine loja pa se javlja neugodan miris i seboreične promjene na zahvaćenim mjestima. Već na temelju kliničkog pregleda i opisanih simptoma veterinar će pretpostaviti da se radi o atopiji.
Sama dijagnostika vrlo je zahtjevna. Naime, podaci iz literature navode da kod 20% atopičnih pasa rezultat alergo testova bude negativan iako imamo sve simptome atopije. U ovakvim slučajevima govorimo o atopiji sličnom dermatitisu – dakle zapravo nemamo definitivnu dijagnozu iako nam je jasno o kakvom se problemu radi.
