• Otvoreno treba reći: novac sam po sebi nije niti dobar, niti loš. Važni su naši motivi, tj. kako i zašto koristimo novac. Mi ljudi smo ti koji ga upotrebljavamo u pozitivne odnosno negativne svrhe i ciljeve pa je on doista samo - naša slika i prilika!

Da razjasnimo stvari u samom početku: nije normalno ne imati dovoljno novca za svoje potrebe. Nije normalno imati stalni manjak ili deficit na bilo kojem računu. Nije normalno cijeli život otplaćivati neki svoj novčani dug. Nije normalno neprestano biti - financijski ovisan!

Međutim, naše nas društvu uči da je sve to - sasvim u redu. I da nije nikakva zamka, nikakva opasnost! Kažu da smo mi tzv. potrošačko društvo ili društvo deficita, kao i da naša ekonomija tako normalno funkcionira. Također nas do bola bombardiraju  s reklamama o novim karticama i mogućnostima zaduživanja, o novim uvjetima kreditnih otplata... i tako u beskraj. Metode su vrlo prizemne: ako može susjed, kako ne možete – vi?

Što nama zapravo znači – novac?

Novac je danas u prvom redu - simbol sigurnosti: čak i djeca odrastaju s „osjećajem sigurnosti“ ako misle da su „nabavili“ dovoljno novca za džeparac. Odrasli ljudi također sazrijevaju s osjećajem „da je sve u redu“ ako imaju novaca, čak i kad nije njihov, tj. ako ga koriste kao posuđenog, u bilo kojem obliku, i od ma koga! Pa ako treba i od – lihvara!

Ovisnost o novcu može biti zabrinjavajuća: njemu poneki ljudi daju „magične“ moći, kao da sam po sebi donosi sreću, prijateljstvo, ljubav, sigurnost, itd., dakle ispunjenje duše!

Novac se također koristi za svojevrsno upravljanje ljudima, odnosno stvaranje vlastite uglavnom poslovne ili trgovačke pozicije u odnosu na druge. To je slučaj kad se jedna strana pogađa s drugom za nešto što želi. Većina ljudi koji se pogađaju (biznismeni različitih kalibara) to čine da bi dobili što više novca ili što više koristi.

U privatnom i poslovnom životu, mnogi se užasavaju od pomisli da „svoj“ novac mogu izgubiti, ili podijeliti s nekim. Uglavnom se danas svi trude da novac zadrže (u bilo kojem obliku), a i stalno su usmjereni da ga steknu što više. To su pravila kapitalizma.

Mnogi ljudi nikad nemaju dovoljno novca za sve potrebe, jer im te potrebe rastu, kako god im raste i priljev novca. Zbog toga nisu nikada zadovoljni. Kako često čujete dobrostojeće ljude ili vrlo uspješne poslovne partnere da su „upravo u škripcu“ i traže od vas da „imate razumijevanja“? Oni su doista uvjereni da je to istina, jer je motiv za njihov rad i poslovanje – „čuvanje“, a možda i „zgrtanje “ novca za sebe, što ide malo brže, ako je na uštrb drugih.

Svi odnosi među ljudima mogu se, dakle, pregledati kroz „financijske“ naočale: da li su ucjenjivački,  muljatorski,  prijevarni, dužnički ili vjerovnički, itd. U svim situacijama, osnovu čini novčana ovisnost među ljudima, odnosno neka vrsta njihove povezanosti i uvjetovanosti.

Otvoreno treba reći: novac sam po sebi nije niti dobar, niti loš. Važni su naši motivi, tj. kako i zašto koristimo novac. Mi ljudi smo ti koji ga upotrebljavamo u pozitivne odnosno negativne svrhe i ciljeve pa je on doista samo - naša slika i prilika!

Kad novca ima dovoljno za svih od „nepravedne“ se raspodjele obično ne radi „veliki problem“. Bitka nastaje kad jedna grupa ljudi nema dovoljno novca i tone u siromaštvo i oskudicu, čime joj je ugrožen opstanak! Tada se otkriju sve maškarane laži, koje je donedavno dovoljno novca, dovoljno „podmazivalo“.

Imajte na umu da je novac samo „maska“ za odnose među ljudima. Uglavnom, jedni uvijek  „daju“ više i češće novca „od sebe“ drugima, a drugi uvijek više „primaju“ ili „uzimaju“ od  prve grupe. Jedni su „financijski vampiri“, a drugi su „financijske žrtve“. A ni jedno, ni drugo – ne valja! U kojoj ste vi priči, u bajci ili hororu?