Preko vikenda sam bio u našoj susjednoj Sloveniji. Kao što vjerojatno vrlo dobro znate, Slovenija prvog svibnja ove godine postaje članica Europske unije. A Hrvatska ne. Upravo zbog toga mi je bilo posebno zanimljivo biti u Sloveniji. Naime, dok kod nas novine svako malo na svoje naslovnice stavljaju reklame tipa "Hrvatska u EU do 2007." i na televiziji se gotovo neprestance o tome razgovara (kavanske priče da i ne spominjem), naši susjedi, koji sve to doista i proživljavaju, mirno šute. Vjerojatno su tu fazu uzbuđivanja odavno prošli. Dok Hrvati važu sve prednosti i nedostatke priključenja obitelji, ispunjavaju brojne uvjete i slušaju svakojake instruktore, Slovenci se u tišini pripremaju za budućnost. Gotovo po ničemu se ne može vidjeti da se taj narod sprema postati granica zapadne Europe. Gotovo po ničemu. Jedino što ih odaje je izgradnja golemog graničnog prijelaza na Pasjaku. Evo što sam vidio na putu…: Nakon što sam svoju osobnu kartu pokazao našim policajcima i nakon što nisam imao ništa za prijaviti našim carinicima, bio sam propušten dalje, te se približio službenicima republike Slovenije. Oni su bili smješteni u sićušne kontejnere u koje su, uz dvojcu policajaca, jedva uspjeli zgurali računalo za pregled dokumenata, te grijalicu. Svuda oko njih snijeg i hladnoća, a oni stisnuti u metalnoj konzervi pregledavaju dokumente. Kada bi se zaključivalo samo na temelju toga, mogao bih zaključiti da ulazim u neku jadnu nerazvijenu zemlju trećeg svijeta, negdje gore daleko na sjeveru. U državu koja sve skupa ima 20 policajaca, 4 grijalice, dva kontejnera i jedan prastari kompjuter iz donacije. Možda baš od hrvatske donacije za pomoć nerazvijenima. Međutim, u pozadini se vidjelo nešto što je ove kontejnere i tu bijedu objašnjavalo samo kao "privremeno rješenje". Iza te dvije usamljene sardine koje su buljile u moju sliku gradilo se novo i suvremeno uzgajalište. Čitava jedna poljana bila je prepuna bagera i rovokopača. Radnici uokolo nose željezne žice za armaturu. Kamioni prevoze pijesak. Gradi se novi granični prijelaz. Do velike rampe bit će Euro(pa), a od velike rampe više nije biti Euro(pa). Velika država bez granica za zajedničkom valutom završava kod rampe na Pasjaku. A iza je pustoš: svijet ratnih zločinaca, krijumčara ljudi, šverca narkotika i cigareta. Svijet Ljube Rojsa i Mate Arlovića. Svijet čije se fakultetske diplome ne priznaju i gdje su plaće male. Ali i svijet divne i netaknute prirode, dobrih ljudi još neiskvarenih neprekidnom utrkom za lovom i sisama. Od tog svijeta zapadnog Balkana "civilizirani svijet" se ograđuje. I na toj rampi će se oni iz Unije propuštati sa "dobrodošli natrag", a oni drugi se prije ulaska temeljito provjeravati i pitati za razlog ulaska. Tko zna, možda su lopovi ili teroristi? Poznato je da su Amerikanci, uzor civilizacije i demokracije, vrlo paranoični. Boje se svega što im nije poznato. Veliki broj ih po kućama drži oružje da bi se zaštitilo od "možebitnih provalnika". U strahu su od bilo čega što bi moglo ugroziti njihov "raj na zemlji". Zato su uveli strogo provjeravanje na aerodromima. Svatko tko želi ući mora se slikati i priložiti otisak prsta. Da se zna tko si, odakle dolaziš i kamo ideš. Musliman? Brrrrr! Slično rade i Europljani. Koliko god bili liberalni i oni se zatvaraju u svoje granice. Postoje civilizirani i necivilizirani svijet. I nema doticanja. Da se razumijemo, ni Hrvati nisu ništa manje plašljivi. I oni bi zatvorili svoje granice-da mogu. To je ostavština Juge; moju generaciju su u školi učili kratici za pamćenje država koje graniče s Jugoslavijom. Jugoslavija je tako bila okružena B.R.I.G.A.M.A. (Bugarska, Rumunjska, Italija, Grčka itd.). Ne nazire li se u toj simpatičnoj kratici srah od "vanjskog neprijatelja"? Nategnuta tvrdnja? A mržnja prema Slovencima i Srbima, omalovažavanje Bosanaca i Albanaca, ismijavanje Čeha, Slovaka itd... Čak i parola Armade: Sami protiv Svih. Nije li to sve to veliki strah? Pa mali smo, reći ćete, moramo se čuvati. A napad je najbolja obrana? Bilo kako bilo: ograđuje(mo) se. Dižu se velike rampe koje će dijeliti svjetove. Možda ne toliko doslovno, ali ipak se grade. Velika CARINA. Ako vas to ikako može utješiti…nemate se razloga zbog toga uzrujavati ili očajavati-neće biti ništa gore no što je bilo do sada…