Osnove branja ljekovitog bilja

Već dugo pišem o bilju, no svako toliko iznenadi me neko pitanje koje smatram potpuno početničkim i često se pitam kako to ljudi ne zna­ju. Trenutno sam ras­polo­žena upravo za takva pitanja pa haj­demo malo o osnovama!

Rano proljeće i kasna je­sen vrijeme je kada se kopa korijenje ljekovitog bilja. I to ne bilo kakvog korijenja, ne­go samo onog korijenja koje je kod određene biljke njen najljekovitiji dio (npr. valerijana). Zašto baš jesen ili vrlo rano proljeće? Zato jer se ta­da ne razvija lišće i sva sna­ga biljke povučena je i koncentrirana u njen korijen. Kada zelenilo i šarenilo cvijeta prođu, biljka je ispod zemlje napravila pravu malu kemij­sku tvornicu i proizvela sas­vim nove ili potpuno dru­gačije omjere aktivnih tvari (npr. vodopija).

Ako beremo cvijet, onda se on bere u svojoj najaktiv­nijoj fazi -  kada je jedna po­lovina tog cvjetića otvorena. Ako uberemo cvjetove kada su potpuno rastvoreni, mo­guće je da su „prezreli“, to jest iz njih je isparilo dosta ljekovitih tvari.

Vrijeme za branje plodova ovisi od biljke do biljke. Šipak za pekmez je najbolji nakon što ga mraz ofuri (isto je i s trninom). 

Plodove za sušenje sabirat ćemo neposredno nakon naj­veće zriobe (npr. divlje ja­gode, šipak za sušenje, bo­bice gloga).

List (npr. kopriva, menta, matičnjak) najčešće beremo na samom početku cvatnje, jer se daljnjom cvatnjom mi­jenja kemijski sastav lista.

Sjemenje sabiremo kada se potpuno posušilo i sazrijelo na biljci. Iako ono već djeluje suho za razliku od ostalih dijelova biljke, i sjemenje sadrži vlagu i potrebno ga je dobro osušiti jer se može upljesniviti.

Dakle, sada, u jesen, vrijeme je kopanja korijenja, jer je vrijeme povlačenja snage u korijenje.

A zima je vrijeme jačanja osnovnog korijena. 

Iskoristite ovu zimu da što više naučite i čitate o bi­lju, proljeće će brzo stići, a potkovani s puno teoretskog znanja lakše ćete upijati no­ve biljke na livadi kada ih budete prepoznali. Zima je vrijeme učenja, nabavite si kakvu dobru knjigu!