Ovo pišem na dan koji prethodi trećoj fazi popuštanja mjera nakon karantene uslijed pandemije virusa COVID-19, s nadom da nikada više neću imati prilike započeti tekst s ovakvom rečenicom, i da bi me neki čitatelj iz budućnosti razumio i da nisam specificirala o kojoj se pandemiji radi.
Dva mjeseca prisilnog povlačenja i neuobičajene tišine mnogo toga su promijenila već sada, dok ćemo prave razmjere i kvalitetu promjena znati tek u vremenu koje je pred nama. S proljeća smo se bojali smrti, a uoči ljeta mnogi se bojimo gladi. Rezerve su pri kraju, a sve ekonomske prognoze su loše.
S prvim zabranama rada, krenula su i otpuštanja radnika, te su brojke registriranih nezaposlenih osoba počele rasti, a predviđanja su da će se loš trend nastaviti.
Dok je većina poduzetnika koji nisu mogli raditi bila frustrirana, ostali koji su mogli raditi su još jače prionuli na posao, putovali s propusnicama i strahovali svaka dva tjedna hoće li se na ekranu e-propusnica pojaviti zelena obavijest i kod koji im omogućava da i dalje rade i ispunjavaju svoje ugovorene poslove, na drugoj smo strani mogli svjedočiti drugačijim zbivanjima.
Naš mentalitet da u krizi pomoć očekujemo prvo od države, dok u dobrim vremenima od nje bježimo - drastično se pokazao u ovoj krizi. Kad su krenule potpore HZZ-a, projekcije pada poslovanja davali su i oni koji ga takvog nisu očekivali. Kad se već nešto dijeli, bilo je važno stati u red!
A dijelilo se u skladu s općim stanjem kaosa: nekima premalo, nekima trostruko više, nekima za jedan mjesec, nekima za dva… Doznake su išle bez ugovora, koji tek ovih dana stižu. U tom kaosu razdioba beneficija nije bila pravedna, ali tko sad uopće brine o pravdi ili o ugovorima!
Upozorenja kako će sve biti podvrgnuto revizijama, odbačena su u one kutke mozgova koji su u kaosu izvan funkcije.
Uvjerena sam da će tih revizija itekako biti, da će se novac vraćati s kamatama kad stanje u poslovnim knjigama bude ažurirano i upućivalo da su poslovni događaji bili drugačiji od tablica sa projekcijama pada koje su se slale uz zahtjeve za potpore.
Međutim, i za to mnogi već imaju lijeka: odgodu izdavanja računa, koja je u ovoj državi široko korištena i u redovnim vremenima, čime dolazi do izražaja druga odlika: bježanje od proračuna čim posao krene.
Bez obzira na to, svi zajedno ćemo morati zaraditi za podijeljene potpore, bez obzira s kojim ciljem su podijeljene, jer su financirane našom budućnošću tj. kreditima. Pri tome će - kao i prethodnih 30-ak godina najviše pridonijeti oni koji od proračuna ne bježe i uredno ispunjavaju svoje obveze.
Nova poduzetnička inicijativa i udruga tek treba dokazati da nema nikakve veze s politikom, pa za sada vjerujemo da će postati vladin sugovornik koji će donijeti više senzibiliteta prema izazovima malih poduzetnika.
Srećom, u najgora vremena u stanju smo mobilizirati najviše svojih kapaciteta, pa su upiti o pokretanju poduzetništva s prvim znacima popuštanja krize učestali. Ako ništa drugo, radnika ponovo ima i cijena rada je pala.
Poduzetnici koji su imali mogućnosti rada i tijekom karantene nisu bili u prilici koristiti nikakve turnuse od po 15 dana (kao zaposleni u javnom sektoru), ali su zato sada suočeni sa znatno otežanim naplatama. Takvi najčešće nisu tražili ni lipe potpora, a odgode nisu zatražili da se ne zanesu lažnim osjećajem da imaju nešto što zapravo nemaju i što im neće biti oprošteno, već će dospjeti na naplatu s redovni srpanjskim i kolovoškim obvezama.
Uostalom, do tada će proći i izbori, pa će suočenje sa stvarnošću biti grubo i neminovno!
Naučili smo mi na krize, samo im se ime mijenja!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici:
