Ovjes i oko njega

Svaki automobil ima dva ovjesa: prednji i zadnji. Iako su kod novijih vozila i zadnji ovjesi postali znatno tehnološki napredniji od nekadašnjih, problemi popravka i održavanja se uglavnom svode na prednji ovjes ili kako se u žargonu kaže "prednji trap". Zadnji ovjes slijedi putanju prednjega, dok se prednjim upravlja i više je težinski opterećen zbog smještaja motora i mjenjača na prednjoj strani. Prednji pokupi i naj­veće udarce i vibracije zbog loših cesta, te doživljava dodatno opterećenje u zavojima, pa je i skloniji češćim kvarovima. Ako bi pojednostavljeno na­bro­jili dijelove prednjeg ovjesa, onda bi rekli da se sastoji od vilica ili oscilirajućih ramena, amortizera, opruga i rukavaca. Rukavci se donjim dijelom uč­vršćuju na vilice, a gornjim za amortizere. Vilica na donjem dijelu, gdje se spaja s rukavcem, ima ugrađen kuglasti zglob ili "jabučicu", koja omogućuje ru­kavcu, vilici i amortizeru, a na kraju i kotaču, hod gore dolje, a istovremeno volanu moguć­no­st nesmetanog zakretanja lijevo - desno. 

Za karoseriju je vilica učvrš­ćena preko posebnih elemenata od jake gume tzv. "silent blo­kova" koji, kako im i ime kaže: silent - tišina, služe da bi se iz­bjeglo prenošenje udaraca i vi­bracija s ceste u kabinu. Oni koji nisu nikad vidjeli auto s donje strane, možda neće ra­zumjeti kako sve to funkcionira, no kada budu u prilici da im je auto na kanalu ili dizalici, samo jedan pogled bit će dovo­ljan da se shvati. Iako je up­ravljački mehanizam cjelina za sebe, uvjetno možemo reći da je i on dio ovjesa, na čije je ru­kavce vezan preko spona s ku­glastim zglobovima. I dok na ne­ke dijelove automobila vo­zač ne može utjecati svojim nači­nom vožnje, ovjesu sigurno može produžiti vijek smire­nom i pametnom vožnjom, te češćom kontrolom. Ofanzivna vožnja sa sobom nosi brže trošenje svih elemenata, čije je istrošenje i nepravovremeni popravak, uzrok trošenja gu­ma. Ako vozilo ne servisirate redovito, ili samo mijenjate ulje, obratite pažnju na prednje gume. One vam svojim izgledom, tj. istrošenjem mogu "reći" da postoji potreba za hitnim pop­ravkom ili barem kontro­lom. Ako se guma po cijelom gazećem sloju ne troši ravno­mjerno, tj. više je istrošena s vanjske ili unutrašnje strane, sigurno je da došlo do istroše­nja, odnosno povećanog zazora na jabučici ili silent bloku ili se pak, poremetila optika. Opti­kom podrazumijevamo centriranost svih kotača u odnosu na platformu automobila. 

Pojava udaraca tokom vož­nje na prednjoj strani auta i tro­šenje gume s unutrašnje strane gazećeg sloja, gledano pre­ma pravcu vožnje, bit će si­guran znak da je neki dio ovjesa odslužio svoje i da ga treba mijenjati. Ne čujete li nikakve udarce, a guma se troši s jedne ili druge strane, brzo bi trebalo posjetiti radionu koja ima ure­đaj za optičko reguliranje ovjesa. Kotač može izgubiti cen­tričnost i prilikom grubljeg penjanja na nogostup ili ne­nadanim nailaskom na rupu na cesti. Siguran znak da ovjes nije u centru je i položaj up­ravljača, koji nakon udarca, na ravnom dijelu ceste više ne stoji simetrično, a tada obično i sam automobil, ima tendenciju gubljenja pravca, pa kažemo da "vuče" lijevo ili desno. Ako udarac nije bio toliko jak da je došlo do iskrivljenja nekog di­jela, "optičari" će vam auto vra­titi u prvobitno stanje i produžiti vijek njegovih guma. Usput će vas upozoriti da je dobro optiku provjeravati jednom godišnje, naročito ako ste od onih vozača koji u vožnji ne paze previše i voze isto na au­tocesti i na seoskom putu. Mno­gi miješaju centriranje i balansiranje. Za takve, ponovimo da se centriranje odnosi na centriranost ovjesa, i odnos svih kotača jednih prema dru­gima, kao zajedničke cjeline, a balansiranje se tiče samo poje­dinog kotača, kada se svaki pojedinačno usklađuje "sam sa sobom", tj. kontrolom na balans aparatu kod vulkanizera, dodavanjem ili oduzimanjem utega na felgi, dovodi ga se u položaj mirnog okretanja bez vibracija.