Agonija domaćeg zdravstva poprima alarmantne razmjere. Potrošnja lijekova probila je sve barijere, što se više neće moći tolerirati. Htjeli to ili ne, liječnici će morati radikalno srezati izdavanje recepata. Svi vole skupe lijekove (jer misle da im oni pomažu više od jeftinijih), ali to će sada očito postati luksuz, koji ZDRAVSTVENO OSIGURANJE NE MOŽE ISFINANCIRATI. Četiri su osnovna razloga za krizu: država je siromašna, narod je sve bolesniji, a novi lijekovi su skuplji od starih. I, na kraju, kampanja za ugovaranje dopunskog zdravstvenog osiguranja ima i svojih loših strana. ONI KOJI TO PLAĆAJU VEĆINOM SU BOLESNIJI OD OSTALIH. Pa troše i više lijekova. Činjenica da su uplatili dopunsko osiguranje povećava, svjesno ili nesvjesno, njihovu rasipnost. SKUPE DIJAGNOSTIČKE PROCEDURE I SKUPA LIJEČENJA ODJEDNOM SU POSTALI BESPLATNI I ŠTETA JE TO PROPUSTITI. Uostalom, zašto bi netko štedio, kada već dodatno financira vlastiti zdravstveni standard? I dogodilo se ono što se moralo dogoditi. Uzima se sve više, a kuknjava zbog besparice i apeli za štednju nikada nisu bili glasniji. U tešku situaciju još teže se uklapaju bolesnici s rakom. Neizvjesna borba za spas života i SKUPO LIJEČENJE. Početno oduševljenje, popraćeno pojavljivanjem svakog novog lijeka za liječenje raka, ima i svoj BEZOBRAZNI CJENOVNI DODATAK. Trenutni hit je preparat Erbitux. TJEDNA DOZA KOŠTA 2.400 DOLARA. Iako isprva smanjuje tumorsku masu, dobre vijesti obično ne traju dugo. Istraživanja se svode na porazni zaključak da ERBITUX UOPĆE NE PRODUŽAVA ŽIVOT. Avastin je za nijansu bolji. Produžava život, u prosjeku, za 4 mjeseca. Usprkos svemu, uopće ne sumnjam da se svaki bolesnik grčevito hvata za slamku novoga. Iako su razočaravajuća saznanja toliko učestala, da moraju izazvati depresiju. Borba protiv raka guta ogroman novac, a rezultati uporno izostaju, barem kada govorimo o oficijelnoj medicini. Odnosno onoj, koja se primjenjuje kada odete svom uobičajnom liječniku. Prateći rezultate istraživanja, stalno se čini da je uspjeh pred vratima (ili nam barem tako prezentiraju), ali on je, u stvari, JEDNAKO DALEKO KAO I PRIJE 30 GODINA (tada je Nixon najavio sveopći RAT PROTIV RAKA). Vrlo daleko. Sve podsjeća na besmislena ulaganja u propalu proizvodnju. Dozvolite da vas upoznam s nekim važnim činjenicama! Dakle, više Amerikanaca će umrijeti od raka u narednih 14 mjeseci, nego ih je poginulo u svim ratovima gdje su SAD bile umiješane na neki način. Očito, smrtnost je ogromna. SVI SU IZGLEDI DA ĆE RAK USKORO ZAMIJENITI SRČANE BOLESTI NA ČELU LISTE UZROKA SMRTI U RAZVIJENIM ZEMLJAMA. Već sada, rak je vodeći uzrok smrti u nekoliko dobnih grupa. Budimo iskreni, NAPREDAK SE MJERI U PROMILIMA. Današnji bolesnici od najfrekventnijih oblika raka (na dojci, debelom crijevu ili plućima) MOGU RAČUNATI NA EVENTUALNO NEKOLIKO DODATNIH MJESECI ŽIVOTA U ODNOSU NA STANJE PRIJE 30 ILI 50 GODINA. I to zbog okretanja prema zdravom načinu života i zbog tzv. rane detekcije. ZBOG LIJEKOVA NAJMANJE. Onaj tko redovitije prati ovu rubriku zna da je rana detekcija raka zapravo STATISTIČKA PREVARA ZA OPRAVDAVANJE ULUDO POTROŠENOG NOVCA. Neke pred-kancerozne tvorbe prostate i dojke svrstavaju se pod «rak», iako većina ovih novotvorina nikada ne bi prerasla u pravu bolest, da su ostale nedijagnosticirane. Naravno, sve što je dijagnosticirano prolazi uobičajnu torturu, uz UVOĐENJE U POPIS IZLIJEČENIH. Da li su to izliječeni od PRAVOG raka ili izliječeni od NEČEG DRUGOG? Kod raka, petogodišnje preživljavanje od dana dijagnoze smatra se izlječenjem Naravno, rana dijagnoza (mamografija i sl.) može otkriti bolest ranije, ali RJEĐE MIJENJA NJEN TIJEK. Prebacivanje pete godine NIŠTA NE GOVORI O DALJNJIM IZGLEDIMA. Recimo, onaj koga rak pokosi godinu kasnije VEĆ JE PROGLAŠEN IZLIJEČENIM, iako ga je rak faktički ubio. Petogodišnja čarolija ostaje samo u statističkoj kuhinji.