Radim u jednoj tekstilnoj firmi kao šivačica, gdje je zaposleno tridesetak radnica. Iako nam u ugovoru o radu piše da radimo 40 sati tjedno, unazad godinu dana radimo gotovo svaku subotu, a ostalih dana ostajemo često po sat ili dva duže na poslu. Zbog
toga smo jako iscrpljene i često na bolovanju, a ako što prigovorimo, gazda nam prijeti otkazima. Što nam je činiti?
Problem koji ste iznijeli vrlo je čest, posebice u tekstilnoj industriji. Poslodavci najčešće prekovremeni rad opravdavaju neispunjenjem norme od strane radnika, zaboravljajući pri tom da su s radnicima sklopili ugovore o radu s ugovorenim radnim vremenom na sat, a ne na normu. Istina je da Zakon o radu (čl. 41. ZOR-a) dopušta da radnik na zahtjev poslodavca mora raditi prekovremeno duže od punog radnog vremena, ali najviše 10 sati tjedno i to kroz određeno vremensko razdoblje, s tim da prekovremeni rad svih radnika ne može prijeći 10 posto ukupnog radnog vremena u određenome mjesecu. U protivnom se o tome mora obavijestiti inspektor rada. Međutim, i ta odredba vrijedi samo u iznimnim slučajevima i to: u slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega posla i drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe. S obzirom na to da je evidentno kako nije riječ o izvanrednim situacijama savjetujem vam da se obratite nadležnom inspektoru rada, koji ima zakonska ovlaštenja zabraniti prekovremeni rad kod dotičnog poslodavca, ako utvrdi da prekovremeni rad štetno utječe na zdravlje i radnu sposobnost radnika, ili ako utvrdi da se takvim prekovremenim radom onemogućuje zapošljavanje nezaposlenih radnika.
