Prirodni i umjetni imunitet

Iako su mnogi spremni potvrditi da cijepljenje opo­naša prirodnu infekciju (sa­mo u oslabljenoj formi), mnogo toga nije niti slično. To bi bio slučaj kada bi se u cjepivu nalazio samo oslab­ljeni virus u neutralnoj fi­ziološkoj otopini, bez broj­nih otrovnih dodataka. Tada bi mogli raspravljati da li takav virus može izazvati neškodljivu bolest i trajni imunitet. Nažalost, cjepiva nisu samo oslabljeni virusi. Naš organizam je dovoljno mudar da reagira samo na tvari, od kojih se može raz­boljeti. Zbog toga, bez do­datka pojačivača i drugih spojeva nikakvog djelovanja ne bi ni bilo. Svi ti dodaci odreda su vrlo otrovne ma­terije. Imunološka reakcija, koju cijepljenje uzrokuje, za­pravo je odgovor na simptome trovanja. Začudili bi se koliko liječnika uopće ne zna što se sve u cjepivima nalazi. A možda to i ne žele znati, jer iskrivljena realnost, jednostavno, mora ostati nepri­kosnovena istina.

Iako pokreti protiv oba­veznog cijepljenja bujaju na sve strane, stari je sustav žilav i vrlo ružna podmeta­nja nisu rijetkost. Znate li da necijepljenje djece znaju us­poređivati s bioterorizmom? Teško da možete iznijeti veći apsurd.

 

Zapravo, djelovanje cjepiva je, u najmanju ruku, og­raničeno. Prije registracije svakog cjepiva provode se studije, koje bi trebale do­kazati djelotvornost. Ubriz­gaju cjepivo i nakon nekoliko tjedana nađu NEKA protutijela, koja bi trebala biti jednakovrijedna protutijelima, koja nastaju nakon preležane bolesti. Je li stvar­no tako? Ni slučajno.

Pri zadnjim epidemijama ospica, više od 70% oboljelih bilo je cijepljeno. Čak i teza da je kod oboljelih bolest blaža ako su cijepljeni vrlo je upitna. Možda je u pitanju obična propaganda, bez čvr­stog uporišta. Otkad je Andrew Wakefield podigao prašinu, objavivši znanstveni članak o povezanosti cijep­ljenja i autizma, medicina je kao u opsadnom stanju. Za­mislite, netko se usudio tako besramno dotaknuti sveti­nju. Zar se od umjetnog imu­niteta može razboljeti?

Kada su pratili pojavnost autizma u Kaliforniji, Dan­skoj i Japanu, uvijek se mo­gla primijetiti povezanost s brojem stanovnika. Raste stanovništvo-raste autizam. Stagnira broj stanovnika-stagnira broj oboljelih. A on­da je, u razmaku od samo 2 godine (1988-1989) sve buk­nulo na razinu opasne epidemije. Taman otkad je uvedeno MMR cjepivo. Epide­mija traje i danas.

Iako su se iznimno trudili dokazati genetsku poveza­nost, sve je palo u vodu. Kod najmanje 97% oboljelih ne­ma baš nikakvog dokaza da je autizam genetska smetnja. Jednostavno, bolest se (pre) često javlja ubrzo nakon ne­kih cijepljenja. Ovdje za­bo­ravite na logiku, razum i brigu o dječjem zdravlju. I naravno da kažu da takva djeca imaju (samo) vrlo lošu sreću, kad već geni nisu krivi za sve. Zar uopće možete sum­njati u išta drugo.