Pojmovi prodaja i trgovina u kolokvijalnom govoru upotrebljavaju se kao sinonimi. Međutim, prema njihovoj pravnoj definiciji oni ne označavaju iste djelatnosti, pa je malom poduzetniku dobro znati razliku. Kad upotrebljava krivi termin obraćajući se za savjet ili mišljenje, ako se druga strana ne dosjeti utvrditi stvarni sadržaj pitanja, poduzetnik će dobiti krivi odgovor, pa možda i odustati od svojeg nauma.

Trgovina je, kako ju definira Zakon o trgovini, gospodarska djelatnost kupnje i prodaje robe i/ili pružanja usluga u trgovini u svrhu ostvarivanja dobiti ili drugog gospodarskog učinka. Uočite da se ovdje radi o prodaji tuđe robe, dakle o kupnji neke robe s namjerom da ju se dalje proda.

Trgovina može biti na veliko - u slučajevima kada se prodaje profesionalnim korisnicima, odnosno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavljaju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost, ili na malo - potrošačima za osobnu uporabu ili uporabu u kućanstvu.

Oni koji se bave trgovinom moraju proučiti Zakon o trgovini, kao i Zakon o zaštiti potrošača.

Trgovina se, slijedom navedenog, bitno razlikuje od prodaje. Prodavati može svaki poduzetnik ono što je izradio, jer on ne prodaje robu koju je od drugoga nabavio sa svrhom preprodaje, već ostvaruje prirodni završetak svoje poslovne aktivnosti - transformaciju vlastitog proizvoda u novac kroz prodaju.

U današnje vrijeme česte su internetske trgovine, poznatije kao web shop, pa ću u nastavku upotrebljavati ovaj termin.

Web shop može biti ustrojen i za prodaju i za trgovinu.

Naime, ukoliko trgovac ustroji web shop da bi tim putem obavljao cjelokupnu ili dio svoje djelatnosti trgovine, tada je dužan poštivati sve propise o trgovini, uključujući i razne pravilnike izdane od strane Ministarstva. Ako će zadržavati robu na skladištu, ono mora udovoljavati minimalnim tehničkim uvjetima.

Putem web shopa može obavljati i trgovinu na veliko i na malo, a o tome će ovisiti kakve će vrste primki izrađivati i hoće li robu zaduživati po maloprodajnim cijenama - koje uključuju i maržu i PDV sadržan u cijeni, ili po veleprodajnim cijenama, koje odražavaju ukupnu nabavnu vrijednost robe.

Ako je drugi poduzetnik kupio u maloprodajnom web shopu i zatražio račun sa ispisanim njegovim podacima, tzv. R1, nije nužno riječ o veleprodaji.

S druge strane, putem web shopa može i poduzetnik prodavati svoje proizvode.

Proizvođač čak može i registrirati djelatnost prodaje na malo putem pošte ili Interneta (šifra 47.91), jer za nju nisu potrebni minimalni tehnički uvjeti propisani za ostale vrste trgovine. Ono što je nužno da učini - prema mišljenju Ministarstva gospodarstva - je registrirati djelatnost infor­macijskog društva (šifra 63.99).

Registriranje pojedinih djelatnosti je od osobite važnosti za obrtnike, jer poduzeća obično u svojim rješenjima o upisu u registar imaju značajno šire i opisno upisanu djelatnost kupnje i prodaje robe.

I trgovci i prodavatelji svojih proizvoda moraju u svoje web shopove integrirati fiskalizaciju računa za gotovinske i kartične naplate. Proizvođač koji je u sustavu paušalnog oporezivanja može nastaviti sa svojom pojednostavljenom fiskalizacijom.

Od nekolicine klijenata sam primila svjedočenje da pojedini uredi za gospodarstvo, koji su nadležni za upis djelatnosti obrtnicima, različito tumače propise i da nije moguće uvijek isti ishod postići u različitim mjesno nadležnim uredima, iako postupaju po istim nacionalnim propisima. Uporne savjetujem da postave upit direktno Ministarstvu gospodarstva, pa ga proslijede nadležnom referentu.

Uostalom, ako niste uporni - ne ulazite u poduzetništvo!

Sretno!

Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge