Kad se sudi za produljeno kazneno djelo koje se sastoji od više radnji istoga kaznenog djela, pa se utvrdi da je za neke radnje iz serije produljenoga kaznenog djela nastupila zastara kaznenog progona, postavlja se pitanje, kako će sud postupiti u odnosu
na te radnje, tj hoće li donijeti odbijajući presudu ili će te radnje samo ispustiti iz činjeničnog opisa produljenoga kaznenog djela?
Budući da se kod produljenoga kaznenog djela radi o jednom djelu koje prema čl.61. Kaznenog zakona isključuje primjenu odredaba o stjecaju kaznenog djela, a počinitelj se kažnjava samo za jedno djelo u sklopu kazne za to djelo, onda treba zaključiti da se
za to isto djelo ne može istodobno donijeti osuđuća presuda za neke radnje iz sastava produljenoga kaznenog djela, a odbijajuće presuda za one radnje iz sastava istog djela za koje je nastupila zastara kaznenog progona. Kada bi se tako postupilo, izreka takve
presude bila bi nerazumljiva, što bi činilo apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 367.st. 1. t. 11. Zakona o kaznenom postupku.
Zbog toga je u ovoj kazneno procesnoj situaciji pravilno postupiti samo tako da se iz sastava produljenoga kaznenog djela ispuste samo one radnje za koje je nastupila zastara kaznenog progona, dakle za te radnje ne donosi se odbijajuća presuda, iako neki smatraju
da bi bilo ispravno donijeti odbijajuću presudu na način da se u presudi navede samo činjenični opis djela bez naznake zakonske oznake djela. Nisam za ovo mišljenje. Ono je suprotno i odluci Vrhovnog suda RH.i kž. 653/02 od 19 svibnja 2005.
