Smijem li na vlastitoj zemlji boraviti s kamperom, a možda i iznajmiti dio za boravak prijatelja s kamperom? Nikakvog objekta nema na zemlji te se ne radi o pružanju usluga ugostiteljstva u domaćinstvu, otvaranju kampa i slično.
Gdje se smije "parkirati" kamper kada u njemu nitko ne boravi?
Kampiranje je Zakonom o ugostiteljskoj djelatnosti definirano kao boravak pod šatorom, u kamp-kućici, kamp-prikolici, pokretnoj kućici, autodomu odnosno kamperu i drugoj odgovarajućoj opremi za smještaj na otvorenom prostoru. Zakon pritom izričito zabranjuje kampiranje izvan kampova i prostora koji su posebno određeni za kampiranje izvan kampova. Sama činjenica da je zemljište u privatnom vlasništvu ne predstavlja iznimku od te zabrane.
Ako turistički inspektor ili komunalni redar utvrde da osoba kampira na privatnom zemljištu izvan prostora na kojem je kampiranje dopušteno, može usmenim rješenjem zabraniti kampiranje i postavljanje kamp-opreme u svrhu kampiranja na rok od 60 dana. Takvo se rješenje izvršava odmah, pečaćenjem kamp-opreme ili na drugi odgovarajući način.
Za nedopušteno kampiranje propisana je novčana kazna od 190 do 1.320 eura, dok turistički inspektor za taj prekršaj može na mjestu izvršenja naplatiti kaznu od 130 eura. Ti su iznosi izmijenjeni krajem 2024. godine.
Prema tome, boravak u kamperu na vlastitom zemljištu, ako po svojim obilježjima predstavlja kampiranje, nije dopušten samo zato što ste vlasnik zemljišta.
Ako biste na svom zemljištu uz naknadu organizirali smještaj za druge osobe koje dolaze kamperima, tada bi trebalo ispuniti uvjete propisane za pružanje usluge smještaja. Zakon omogućuje fizičkoj osobi pružanje smještaja u kampu odnosno kamp-odmorištu u domaćinstvu na vlastitom zemljištu, do najviše deset smještajnih jedinica odnosno 30 gostiju istodobno, ali takav objekt mora ispunjavati propisane uvjete i za njega je potrebno odgovarajuće rješenje nadležnog tijela.
Drugo je pitanje samo parkiranje ili pohrana kampera kada u njemu nitko ne boravi. Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti zabranjuje kampiranje, a kod inspekcijske mjere posebno govori o postavljanju kamp-opreme u svrhu kampiranja. Iz tih odredbi ne proizlazi opća zabrana držanja svakog kampera ili kamp-prikolice na vlastitoj nekretnini niti obveza da se kamper koji se ne koristi za kampiranje mora čuvati isključivo u tzv. kamp-depou.
Na to upućuje i novija sudska praksa. Visoki upravni sud je u siječnju 2026. ukinuo dio odluke Grada Umaga kojim je na poljoprivrednom zemljištu bilo zabranjeno samo postavljanje kamp-kućica, prikolica, kontejnera i drugih pokretnih objekata. Sud je utvrdio da takva opća zabrana nije mogla biti propisana kao agrotehnička mjera. Pritom je naglasio da su pitanja bespravne gradnje i protupravnog postavljanja objekata uređena drugim propisima.
Na temelju te odluke Upravni sud u Rijeci potom je poništio i pojedinačno rješenje kojim je jednom vlasniku bilo naređeno uklanjanje kamp-prikolice s poljoprivrednog zemljišta. U tom je predmetu vlasnik tvrdio da se prikolica nije koristila za boravak osoba, nego kao spremište za alat i poljoprivredne plodove. Sud odluku ipak nije temeljio na općem zaključku da se kamp-prikolica uvijek smije držati na poljoprivrednom zemljištu, nego na činjenici da je pravna osnova na kojoj je bilo doneseno rješenje prethodno ukinuta.
Zato parkiranje ili pohranu kampera ne treba izjednačavati s kampiranjem, ali ni zaključiti da je kamper dopušteno ostaviti na bilo kojoj privatnoj parceli bez ikakvih ograničenja. Ovisno o vrsti i namjeni zemljišta, načinu na koji je kamper postavljen i koristi li se kao objekt za boravak, mogu biti relevantni prostorni planovi, propisi o gradnji, komunalnom redu i drugi posebni propisi.
Ukratko: boraviti u kamperu na privatnom zemljištu kao na kamp-mjestu načelno nije dopušteno izvan zakonom dopuštenih prostora; samo držanje parkiranog ili pohranjenog kampera nije samo po sebi isto što i kampiranje i treba ga procjenjivati prema okolnostima konkretnog slučaja.
