U srcu filozofije cijepljenja stoji čuvena "teorija imuniteta stada". Dakle, ukoliko je dovoljno ljudi cijepljeno protiv određene bolesti, ona će vremenom nestati. Narod će biti zaštićen i infekcija se neće imati na koga prenijeti. Ovakvo razmišljanje je, u najmanju ruku, problematično. POZNATO JE DA SU VIRUSI VRLO KOMPLEKSNI ORGANIZMI, PODLOŽNI ČESTIM MUTACIJAMA. Poput kameleona. Prilagođavaju se novonastalim okolnostima, sve u svrhu vlastitog preživljavanja. Zbog toga je borba protiv njih obično uzaludna, a često i uzrok stvaranja novih i opasnijih podvrsta. Vrlo upitna teorija imuniteta stada postaje važnija od zdravlja vašeg djeteta, koje se od cjepiva može ozbiljno i neizlječivo razboljeti. DRUŠTVO VAM OKO OVAKVIH PITANJA NE PRUŽA MOGUĆNOST IZBORA. Ne možete sami odlučiti što je za vas i vašu obitelj najbolje. Jer bi time mogli narušiti imunitet populacije. Ako i dalje inzistirate na necijepljenju, pribit će vam i etiketu podrivača zdravlja, čak i na svjetskom nivou. Eto, zbog takvih neodgovornih pojedinaca ili grupa, izolirani džepovi zaraznih bolesti još uvijek postoje!!! Uh, ovo su stvarno ozbiljne optužbe. Bazirane više-manje na teoriji bez čvrstih uporišta. Ubrizgavanje oslabljenih živih ili mrtvih virusa trebalo bi pokrenuti stvaranje antitijela na bolest (što se, inače, normalno dešava kod inficiranja prirodnim putem). Ali, pokušaj kopiranja prirode ima svojih mana. Zapravo, MEDICINA UOPĆE NE ZNA DA LI OVAKAV POSTUPAK UOPĆE DJELUJE NA RAZVOJ ILI NERAZVOJ BOLESTI. Doduše, cjepiva najčešće djeluju na formiranje antitijela u krvi, ali obično samo tijekom kraćeg vremenskog perioda. A to opet ne znači ništa u zaštriti od određene bolesti na duže (ponekad i na kraće) vrijeme. Postojanje antitijela u krvi vjerovatno i nije jedini način, na koji se tijelo štiti od bolesti. Recimo, nakon preležane difterije, mnogi uopće neće imati mjerljivu količinu antitijela na difteriju, iako su vjerovatno trajno zaštićeni. U jednom izvještaju stoji da je samo jedno od sedmero djece, cijepljeno protiv ospica, imalo antitijela na ospice u krvi, iako su iza cijepljenja čak i preboljeli ospice. Dakle, ANTITIJELA SE NISU RAZVILA NI NA OSNOVU BOLESTI, NI NA OSNOVU CJEPIVA. Sve je, očito, znatno složenije. I baš složenost problema predstavlja idealan teren za plasman poluistina i pravih mitova. Kampanje cijepljenja uvijek je pratila nevjerovatna pompa. I SVI SU "ZNALI" DA UPRAVO ZBOG MASOVNOG CIJEPLJENJA BOLESTI NESTAJU. Teško je onda nekome tumačiti da bolja higijena i uvjeti života, kvalitetnija prehrana i striktnija izolacija oboljelih možda znače i puno više od "spasonosnih" uboda. Ako krenemo malo u prošlost, otkrit ćemo da je 1872. godine Engleska pokošena jednom od najvećih epidemija velikih boginja, iako je u to vrijeme procijepljenost stanovništva bila skoro 100%-tna. Umrlo je 3 puta više ljudi nego tijekom prethodne epidemije, kada je postotak cijepljenih bio daleko manji. Zbog toga su u gradu Leicesteru odustali od daljnjeg cijepljenja, a glavnu skrb su prebacili na bolje sanitarne uvjete. Tako je u narednoj epidemiji, 20 godina kasnije, Leicester postao sigurno utočište. Zaraženost je bila 6 puta manja, a broj smrtnih slučajeva 11 puta manji nego u drugim dijelovima Engleske, gdje je cijepljenje ostalo obavezno. ZAŠTO "IMUNITET STADA" NE DJELUJE? Pukotine u sistemu se naziru… Dječja paraliza nekada je bila daleko češća nego danas. Pa ipak, broj slučajeva u SAD narastao je za 100% nekoliko godina nakon uvođenja masovne imunizacije. KARAKTERISTIČNE CIKLIČKE POJAVE ZARAZNIH BOLESTI MOGU SE ZAPAZITI I DANAS --SVOJEVRSTAN COME BACK TUBERKULOZE U MNOGIM ZAPADNIM ZEMLJAMA, POLIA U KANADI I DIFTERIJE U RUSIJI. Broj smrtnih slučajeva od ospica pao je za nekih 95%, ali 20 godina PRIJE uvođenja cjepiva. Od tada, broj zaraženih prilično je varirao. I dalje je otprilike polovica zaraženih starija od 5 godina, iako se za njih pretpostavljalo da bi morali biti odlično zaštićeni. Jedan prijatelj liječnik nedavno mi je rekao:"Čuj, ako bi se dokazalo da cjepiva ne djeluju onako kako nam govore, ja bih prestao vjerovati u cijelu medicinu. To bi bio kraj mojih snova." Hm…. Ne dirajte mi snove, stvarnost je tako okrutna. Slijedeći put: Zdravi grad i hepatitis B