Potištene, sjetne i turobne osobe naginju raku. To je konstatirao još Galen, čuveni liječnik iz stare Grčke. Neki kažu da je rak vapaj tijela za nužnim promjenama. (Nažalost, rijetki to tako shvaćaju. I predobro znamo kako sve završava.) Kako povezanost duha i tijela utječe na razvoj bolesti još nije sasvim razjašnjeno, Ali, VEZA JE NEUPITNA. Uvijek me je zanimalo da li postoji neki tip osobe ili tip ponašanja koji naginje bolesti više nego inače. Moram priznati da su me saznanja iznenadila. Prije nego nastavim, napominjem da rizični oblici ponašanja ne znače ulaznicu za smrt. ZNAČE SAMO VEĆI RIZIK. Splet okolnosti od rizika stvara bolest. Dakle, tipični bolesnik od raka je vrlo savjesna osoba, puno radi, a inteligencija mu je iznadprosječna. Ne samo da dobro rade svoj posao i ispunjavaju svoje obaveze, nego spremno i rado prihvaćaju obaveze i poslove drugih. (Naravno, ne ostaje im puno vremena za zabavu i razonodu.) Tendencija udovoljavanja drugim osobama i duboka tendencija da se DRUGE učini sretnima vrlo je pohvalna osobina. Na žalost, I POTENCIJALNO FATALNA. Psiholozi govore o osobama tipa "C", kao o najugroženijem dijelu populacije. Osim navedenog, ovakve osobe potiskuju osjećaje na dugoročnoj bazi. Akumuliraju bijes, nezadovoljstvo i tugu, zanemaruju svoje probleme i GOMILAJU "EMOCIONALNI TERET". Ovakva osobina često se vuče od djetinjstva i povezana je s osjećajem odbačenosti od jednog ili oba roditelja. Bez obzira da li je ovakva odbačenost realna ili ne, manjak bliskosti u obitelji bit će očigledan. Sličan manjak bliskosti nastavit će se i kasnije u životu, u odnosima s bračnim partnerom ili u odnosima s drugim dragim osobama, gdje bi bliskost bila nešto sasvim normalno. (Naravno, osjećaj odbačenosti javlja se tu i tamo kod većine ljudi, ali kad to postane kronična i dominantna osobina, rizici će porasti.) TO ĆE VREMENOM STVORITI DUBOKU USAMLJENOST ZBOG USKRAĆENE LJUBAVI. Neki će to proglasiti fiks-idejom, ali PATNJA JE SASVIM REALNA. Možda i dugotrajna depresija. Osobe tipa "C" imaju ogromnu potrebu za prihvaćanjem i dokazivanjem, za samopotvrđivanjem. UDOVOLJAVAJU DRUGIMA NA SVE MOGUĆE NAČINE, A ZANEMARUJU VLASTITE POTREBE. Vlastiti emocionalni ventili sasvim su zatvoreni, potiskivanje osjećaja je potpuno. Važni su drugi, a oni sami su nebitni. Uvijek sebe prilagođavaju drugima. Ekstremna upućenost na mišljenje drugih i nedostatak vlastitog "ja" uzdižu se do apsurda. Izražen je strah od situacije, u kojoj bi netko drugi iskazivao istu brigu prema njima samima. STRAH OD PREVELIKE BRIGE O SEBI. U djetinjstvu su im vjerovatno (jako) često ukazivali na problem sebičnosti i to se kasnije ispoljava kroz, doslovno, brigu o cijelom svijetu. Drugi su važni-ja sam nevažan. Pokazalo se da su bezbrižne ekstrovertirane osobe daleko manje ugrožene po pitanju raka nego one upravo opisane. Gotovo svi bolesnici od raka proživjeli su nekakav stres ili seriju stresnih situacija otprilike dvije godine prije postavljene dijagnoze. Tu mislim na neke odista teške situacije: smrt drage osobe, gubitak posla, financijski krah i sl. Ove osobne tragedije, povezane s osobinama tipa "C", STVARAJU SASVIM SOLIDNU OSNOVU ZA DRAMATIČAN PAD IMUNITETA I RAZVOJ DEGENERATIVNIH BOLESTI. Općenito, psihički problemi koji se vuku dugi niz godina, koji se potiskuju i koji se ne rješavaju, nerijetko se vremenom pretvaraju u maligni proces. Na neki način, PRIRODA KAŽNJAVA ONE KOJI SLABO VODE BRIGU O SVOJIM POTREBAMA I SVOJIM OSJEĆAJIMA. Koji negiraju svoje osjećaje. U krajnjoj liniji, koji NEDOVOLJNO BRINU O VLASTITOM OPSTANKU. Vrlo je važno da svatko prepozna SVOJE osjećaje, da prepozna što mu čini dobro, a što mu čini loše. I, zaboga, mislite dobro o sebi, jer priroda nekada prilično bolno ukazuje na životne pogreške. Slijedeći put: Dva mjeseca života…