Travka, strelica, lastavica, klas, lisičji rep.... samo su neki od naziva za vrstu trave koja nakon košnje može biti uzrokom različitih problema posebno kod pasa. Kako je upravo započela košnja javnih površina u gradu, započeti će i problemi sa suhom travom pa da se malo prisjetimo o kakvim se problemima radi i kako ih možemo spriječiti.
Biljka o kojoj je ovdje riječ zove se divlji ječam, stoklasa ili latinski Hordeum spontaneum.. Opasnu travku tako nazivamo zbog njenog specifičnog oblika. Vrh travke je drvenast i tvrd , a prema natrag se širi u krilca koja su pokrivena sitnim dlačicama. Zbog toga se vrlo rado zabije u kožu psa i ima tendenciju kretanja prema naprijed. U prirodi ovakav oblik klasa ima funkciju kod razmnožavanja biljke.
Travka se najčešće zabije psima u šapice između prstiju gdje je vlasnici mogu sami izvaditi ako uredno pregledavaju šapice poslije svake šetnje. Šapice je najbolje pregledati “pipanjem” posebno kod dugodlakih pasa. Nakon svake šetnje, prepipajte područje između prstiju i vrlo lako ćete osjetiti drvenaste travke. Ako previdite travku ona će ući dublje pod kožu i izazvati upalnu reakciju tkiva. Između prstiju nastaje oteklina puna gnoja, a na vrhu je obično rupica - ulazno mjesto travke.
U ovoj fazi već ju je teže naći. Travka se polako pomiče prema naprijed pa se može dogoditi da otputuje i nekoliko centimetara uzduž noge. Za sobom ostavlja gnojni trag u obliku fistula koje se otvaraju na koži. Posebnim instrumentom ulazimo kroz vidljivu rupicu na koži i pokušavamo na slijepo uhvatiti travku i izvući je van jer je to jedini način da smirimo proces. Sve dok je prisutno strano tijelo pod kožom ili u dubljim tkivima, dolazit će do gnojenja. U najtežim slučajevima potreban je kirurški zahvat gdje rezom otvaramo promijenjenu kožu sve dok ne nađemo nesretnu travku.
Travka u uhu problem je dobro poznat vlasnicima kokera,kavaljera, pudli pa i drugih pasa. No, ove pasmine najčešće stradaju zbog svoje visine i ovješenih uški. Prvi simptom je naginjanje glave na onu stranu gdje je travka ušla u uho i mahnito otresanje glavom. Neki psi se potpuno umire i boje se i pomaknuti jer svakim pokretom trava izaziva jaku bol u uhu. Travka uđe duboko u vanjski sluhovod i najčešće je nađemo na samom bubnjiću. U ovakvim slučajevima potrebna je intervencija veterinara. Ponekad se dogodi da vlasnici ne prepoznaju problem pa pričekaju 3,4 dana prije dolaska veterinaru. Tada je travku mnogo teže izvaditi jer je ušni kanal već pun gnoja.
Ovisno o kooperativnosti psa, strano tijelo iz uha vadimo s ili bez anestezije. Manje pse uspješno možemo držati jer sam zahvat traje vrlo kratko. Ako se pas previše otima i ako ga vlasnici ne mogu držati odlučujemo se za sedaciju ili anesteziju jer postoji opasnost od povrede. Instrument kojim vadimo travu vrlo je oštar pa možemo psa povrijediti ako se naglo trgne.
Travka može ući i u nosnice. Simptomi su vrlo izraženi - pas bez prestanka kiše, a kako trava ogrebe i ošteti sluznicu nosa često kišu krvave kapljice. Najbolje je da vlasnici sami odmah pogledaju u nosić ne bi li vidjeli travu jer kada ode dublje ni veterinar ne može više do nje. Ako pas ne uspije iskihati travku možemo je potražiti jedino ako psa stavimo u opću anesteziju i ispiremo nosnu šupljinu.
Dramatične simptome izazvat će i travka koja uđe u oko. Oko se naglo zacrveni, a pas pokušava šapicama trljati bolesno mjesto. Već za nekoliko sati pojavljuje se gnojni iscjedak i oko je skroz zalijepljeno. Nakapamo lokalni anestetik u oko i tražimo travku. Ovdje treba biti jako uporan jer se ponekad travka sakrije u unutarnje nabore gornjeg ili donjeg kapka ili pak pod treći kapak i koliko god je velika, nije je uvijek jednostavno naći.
Osim na opisana mjesta travka se može zavući bilo gdje u kožu. Psa treba pregledavati svaku večer i to najbolje opipom. Kod žutih pasa (kokeri , pudle) vrlo je teško uočiti travu jer je iste boje kao dlaka pa se treba pouzdati u opip.
Kritična mjesta su prepone i pazusi jer je na tim mjestima koža tanja i mekša nego drugdje. Kod nekih pasa pronađemo travke zabijene pod desni kada čistimo zubni kamenac, pa treba pregledati i zube a ne samo krzno.
Kapice koje prekrivaju uši, a najčešće ih viđate na kokerima, najbolja su prevencija barem za zaštitu ušiju. U svakom slučaju u ovo doba godine pa sve do kraja lipnja, izbjegavajte pokošene površine koje nisu pograbljene.
