Većina znanstvenika danas se slaže da će svaki treći čovjek oboljeti od raka, mada je stvarnost, izgleda, bitno drugačija. Švedski istraživači su utvrdili da se 15% razvijenih slučajeva raka NE DIJAGNOSTICIRA PRIJE AUTOPSIJE (uzrok smrti nije bio rak). TAKO IZGLEDA DA JE RAK GUŠTERAČE 40 PUTA ČEŠĆI NEGO ONKOLOZI VJERUJU. Dakle, pojavnost bolesti znatno je veća nego se vjeruje, a otkrije se obično tek kada počne rasti izvan kontrole. Drugim riječima, MNOGI SLUČAJEVI OSTAJU POD PUNOM KONTROLOM, makar toga nismo svjesni. O tome koliko slučajeva raka dođe i prođe bez ikakvog tretmana možemo samo špekulirati.

Iako će većina liječnika reći da je broj slučajeva spontane regresije raka ekstremno mali (1 slučaj na 60.000 oboljelih), neki kažu da se to događa barem 100 puta češće. Podbačaj prijavljenih slučajeva događa se iz nekoliko razloga: možda se prirodno sanirani pacijenti zbog nekih razloga ne vraćaju više u bolnicu, možda onkolog ne vjeruje u spontanu regresiju (mada nalazi upućuju na to), možda to ne razumije, a možda i NE ŽELI prijaviti. Citirat ću profesora Bauera s njemačkog Instituta za istraživanje raka: „Ljudsko tijelo nema sposobnost da se bori protiv raka.“ Dakle, BITKA JE UNAPRIJED IZGUBLJENA, AKO MEDICINA SA SVOJIM TEŠKIM OTROVIMA NE UMIJEŠA SVOJE PRSTE. Na svu sreću, događaju se i daleko ljepši scenariji.

Što ako se rak ostavi bez tretmana? Jedno norveško istraživanje došlo je do zapanjujućih rezultata: SVAKI PETI SLUČAJ RAKA DOJKE POVLAČI SE SAM OD SEBE, AKO SE OSTAVI BEZ IKAKVOG TRETMANA. To se pokazalo i kod nekih limfoma i neuroblastoma, češće kod djece nego kod odraslih. (Neugodno pitanje nameće se samo od sebe: DA LI SU SVI TRETIRANI I IZLIJEČENI ZAPRAVO SLUČAJEVI SPONTANE REGRESIJE, KOJI SU SE DOGODILI USPRKOS ARSENALU ŠTETNIH TRETMANA?)

Iako spontano povlačenje tumora djeluje, u najmanju ruku, misteriozno, neka jasna poveznica može se primijetiti. Većini slučajeva spontanog izlječenja prethodila je vrlo visoka tjelesna temperatura, koja je trajala nekoliko dana. Obično se radilo o infekciji streptokokima, iako su povlačenja raka zabilježena i nakon preboljene upale pluća, malarije, tuberkuloze i nekih drugih bolesti. Febrilni fenomen prisutan je u 80% slučajeva spontane remisije leukemije kod djece. Povezanost bi bila još jasnija, ukoliko LIJEČNICI NE BI ODMAH SPUŠTALI VISOKU TEMPERATURU, KAO NEŠTO ŠTO SE SAMO PO SEBI PODRAZUMIJEVA.

Liječenje Coleyevim toxinima (odnosno, određenim tipovima bakterija) pokazalo je vrlo dobre rezultate, pa su i neke farmaceutske kuće pokrenule slične bakterijske pripravke, ali su rezultati bili promjenjivi. Vjerojatno zato, što se sve kombiniralo s kemoterapijom, a KEMOTERAPIJA UNIŠTAVA IMUNOLOŠKI SUSTAV VIŠE OD IČEGA. Prema jednoj studiji, rizik od melanoma pada za 40% kod osoba koje su prošle makar 3 infekcije s temperaturom većom od 38,5 stupnjeva. Talijanski istraživači su utvrdili da češće obolijevaju od raka osobe koje RIJETKO ILI NIKADA NE DOŽIVLJAVAJU POVIŠENU TJELESNU TEMPERATURU.

Činjenica da vrućina uništava stanice raka relativno je dobro dokumentirana. U jednom laboratorijskom eksperimentu, STANICE RAKA SU POČELE S PRODUKCIJOM IMUNOLOŠKO ZNAČAJNIH T-stanica pri temperaturi od 41 stupnja. Možda je i u pitanju važan signal, koji aktivira do tada uspavane T-stanice, a što kasnije dovodi do djelomične ili potpune regresije. Stanice raka su zasigurno daleko osjetljivije na visoku temperaturu nego zdrave stanice. Detaljnija istraživanja na ovom polju teško su provediva već zbog činjenice što je većina pacijenata izgubljena u sustavu, koji preferira drugačije metode liječenja. Gdje o nekim prirodnijim alternativama nema niti spomena.