Zatvaram oči i prepuštam suncu da popuni istrošene baterije. Lijepo je iskopčati se od vanjskog svijeta, pa makar i nakratko
Već godinama hodočastim na Veli Vrh. Kao da je stvoren za bijeg iz gradskog meteža. Uobičajeni pristup je od Kozale preko Sv. Katarine, ali neki preferiraju nešto kraći pristup od streljane ispod Drenove. Kako god, čeka vas romantična kapelica na vrhu (432 m nad morem), spiritualni momenti (ako ih želite) i očaravajući pogled na riječko zaleđe.
A bilo je svakakvih iskustava. Kondicijski dril i trčanje uzbrdo, a noge malo slušaju, pa malo zabušavaju. (Ne mogu se ozbiljnije potužiti, barem za sada.) Čak me ni razuzdani psi nejasnih namjera ne ometaju previše. Nerijetko (silom prilika) to je i motiv za pojačanje tempa. Tu i tamo zna se pojaviti i zmijoliko iznenađenje, ali s njima imam pakt o nenapadanju. Svi se toga pridržavaju i žrtava nema.
No, najteže od svega je probijanje kroz glasne trač-grupe. Doduše, shvaćam da ih ponekad ometam usred rasprave o aktualnim seks-skandalima i shvaćam da tako važne teme iziskuju punu pažnju, gdje se gubi osjećaj za okolni živalj. Zbog toga se poneki lakat u rebra i može očekivati. („Odakle se pojavio ovaj gospodin? Ništa nismo čuli…“) Jednostavno, to je rizik ometanja grupe i njenog unutarnjeg ustrojstva. Po svemu sudeći, sigurnije je zaobilaženje cijele skupine u širem luku, pa makar poneki korak završio u kupinama.
Penzioneri su tiši i uviđavniji. Obično pristojno i dovoljno glasno zatražim prostor za prolaz, toplo se nadajući da eventualni slušni aparat nije u kvaru. Nekontrolirana tricikl-vožnja male djece još je najmanji problem. Urbani stres hlapi sa svakim metrom.
Na vrhu se moram uvjeriti da su Obruč, Fratar i Snježnik još na svome mjestu i da Učka još čuva Kvarnerski zaljev. (Kada će se otopiti snijeg na Risnjaku?)
Vau, danas nema ni chemtraila. Tihi vjetrić čuva ovo mjesto velikog blaženstva. Zatvaram oči i prepuštam suncu da popuni istrošene baterije. Lijepo je iskopčati se od vanjskog svijeta, pa makar i nakratko. Žamor trač-grupe uskoro će se odbiti od alpinističkog vježbališta i zagušiti prekrasnu tišinu. Ponekad mi se čini da je to gore od tsunamija. Već hitam nizbrdo. I sve je ljepše nego prije. A sutra će biti još ljepše. More svjetlosti nad gradom…
