Kvalitetna prehrana i dobri životni uvjeti osiguravaju jak imunološki sustav
Panika oko ospica i sve slabijeg odaziva na cijepljenje se ne smiruje. Otprilike kao da je kataklizma ogromnih razmjera pred vratima. Pazite! Dolaze ospice, a ospice su sinonim smrti. Kako su se samo promijenili kriteriji! Prije 30-40 godina oboljeli bi odležali kući, stekli doživotni imunitet i baš nitko se oko toga nije posebno uzbuđivao. To tada nije bila strašna bolest. Hospitalizacije zbog ospica bile su stvarno rijetke. Sada čitam da 70% oboljelih od ospica u Francuskoj završi na bolničkom liječenju. Da ne spominjem popratnu strogu karantenu, baš kao da su velike boginje (ili nešto još gore) u pitanju. Da li se promijenila bolest ili shvaćanje bolesti? Da li nas melje interesni lobi? Kako se zaštititi od bolesti?
Zanimljivo, Amerikance ne muče ospice, već zaušnjaci i šarlah. Bolesti su druge, ali problem je sličan. Kažu da je sve lošiji odaziv na cijepljenje doveo do višegodišnje ekspanzije bolesti. Zbog straha od nuspojava cijepljenja (a pogotovo autizma) tzv. imunitet stada sve lošije funkcionira. I eto ti bolesti. Ali, paradoksalno je da sve više obolijevaju oni koji su u cijelosti cijepljeni. Stvarno, poprilično neobično. No, zaključak nedavne studije s Harvarda je da cjepiva pružaju vremenski prilično ograničenu zaštitu. Ne obolijeva se zbog narušenog imuniteta stada, već zbog toga što zaštitna uloga cjepiva slabi s godinama, pa nakon desetak godina može potpuno nestati. Drugim riječima, s 10-12 godina zaštita protiv zaušnjaka možda više i ne postoji. Trebala bi postojati, ali faktički ne postoji. Upravo to se i događa, sve više obolijevaju cijepljeni adolescenti.
Prvo cjepivo protiv šarlaha uvedeno je četrdesetih godina prošlog stoljeća. I, stvarno, prvih godina upotrebe incidencija je pala gotovo na nulu. Bili su tu novocijepljeni i oni s trajnim imunitetom (koji su preboljeli šarlah). Protekom godina, udio onih s trajnim imunitetom bio je sve manji, a zbog ograničene zaštitne uloge cjepiva ljudi su opet počeli obolijevati. Iznova se pokazalo da cjepiva sele bolesti u stariju populaciju, a to nikako nije dobar scenarij.
Rješenje ovog problema medicina vidi isključivo u dodatnim dozama cjepiva. Znači, treba se cijepiti još. Za svaku bolest, nekoliko puta u životu. A tada se zaista treba roditi pod sretnom zvijezdom. Za svako cjepivo popisane su cijele liste ozbiljnih nuspojava., koje ne izbjegnu baš svi. Jasno je da jedino prebolijevanje osigurava trajni i neškodljivi imunitet. Cjepiva ne mogu biti (niti će ikada biti) poput prirode. Naravno, bolje je uopće ne oboljeti, ali za to se treba i malo potruditi. Kvalitetna prehrana i dobri životni uvjeti osiguravaju jak imunološki sustav. (Takvom sustavu nije potrebna dodatna vakcinacijska „pomoć“.) To je jedina garancija da će mrske bolesti nestati.
