Da sustav jadno funkcionira, ili barem da nema s čime ispunjavati svoje zadaće, ipak je većini jasno. Da se svaki od nas treba pobrinuti sam za sebe je bolna konzekvenca, koju si moramo svi priznati.
Ne nedavnoj radionici za poduzetnike početnike bila sam prilično iznenađena reakcijom prisutnih na moju tvrdnju kako kao mali poduzetnici ne trebaju nastavljati suradnju sa kupcem koji učestalo izbjegava ili kasni u plaćanju, i kako je svrha njihovog postojanja zarada.
Naime, prisutni su imali potrebu zapodjenuti dodatni razgovor na tu temu, jer nisu bili sasvim sigurni u točnost ove teze. Prigovor je bio: ostat ćemo bez kupca, a važno je da se radi!
Mnogim će se čitateljima ovih redaka, kao i meni, učiniti nepriličnim malom poduzetniku govoriti da je cilj njegovog poslovanja zarada.
Ipak, prečesto doživim da je baš to potrebno!
Vjerujem da je čimbenika koji utječu na formiranje ovakvog stava više: dijelom, sustav u kojem su svi imali malo (a samo neki ipak više) još je ostao u mnogim glavama. Iz istog razdoblja potječe i uvjerenje da će se društvo, država, netko..., pobrinuti za našu osobnu egzistenciju i riješiti naše probleme. Da je sramota zaraditi i da je ugodan život na pošten način nemoguć, i dalje je prevladavajući način razmišljanja. Na njega se nadovezuje stav kako treba samo raditi, a ostalo će doći samo po sebi.
Kao netko tko prodaje svoje usluge malim poduzetnicima, prilično sam obeshrabrena.
Jer, ljudi dragi, nije tako! Da sustav jadno funkcionira, ili barem da nema s čime ispunjavati svoje zadače, ipak je većini jasno. Da se svaki od nas treba pobrinuti sam za sebe je bolna konzekvenca, koju si moramo svi priznati.
Ako posla nema, a niste za iseljavanje, onda ja ne vidim drugi izlaz nego da svoja znanja i vještine pokrenete i zaradite si za život.
Do ovog mjesta me još dosta vas i pratilo, ali upravo ovdje barem polovina istomišljenika skrene u poslovanje na crno!
I, naravno, kad se iz te pozicije nešto kasnije poželite 'legalizirati', sve što vas čeka činit će vam se besmisleno. Polovinu ćete davati sustavu.
To jeste činjenica koju volim svima reći u prvih pet minuta konzultacija.
Da se razumijemo, ona druga polovica neće biti posve vaša, nego ćete ju unutar vašeg poduzetništva 'dijeliti' sa svojim dobavljačima i djelatnicima. Kakav će biti omjer u toj podjeli - to je ono na što sami možete utjecati, i to je onaj dio u kojem će doći do izražaja vaše znanje i vještine.
Obeshrabrujuće?
Slažem se.
A što je alternativa?
Osobno sam uvjerena da se iz svake osobne krize možemo izvući samo vlastitim snagama. Teška vremena u kojima živimo predstavljaju svakome od nas osobnu krizu. Ako svaki od nas mobilizira svoje kvalitete za rješavanje svojeg problema, svakog će jutra on sam biti u nešto manjoj krizi. I - eto nas u poduzetničkom razmišljanju!
Sve ostalo su 'tehnikalije' o kojima u ovoj rubrici stalno pišemo, i kojima se već slijedeći tjedan vraćamo. Rujan je vrijeme početaka, pa sam vas poželjela motivirati.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
