Trebate znati da vaš europski partner koji vam je isporučio uslugu predaje paralelno izvješće u kojem prijavljuje vaš PDV ID broj i iznos isporučenoga te da porezne vlasti softverski prate usklađenost izvješća među državama članicama
Prošli puta sam spomenula u jednom od odgovora o PDV-u, da PDV naplaćuje u pravilu onaj poduzetnik koji je u sustavu PDV-a i to je generalno pravilo.
Danas ću se osvrnuti na situacije kada PDV obračunava i plaća onaj tko u sustavu nije. Odmah skrećem pažnju na razliku u terminu koji upotrebljavam: onaj tko je u sustavu PDV zaračunava na svojim računima i naplaćuje ga od svojih kupaca, dok onaj tko nije u sustavu ponekada je obavezan PDV obračunati i platiti.
Drugim riječima, prvi zaračuna i proslijedi u državni proračun, dok drugi sam obračunava svoju obvezu i sam uplaćuje u državni proračun - na svoj trošak.
Najčešći je primjer ove obveze kod malih poreznih obveznika, kako ih naziva Zakon o PDV-u. Mi bismo ga jasnije mogli nazvati poduzetnikom koji nije u sustavu PDV-a.
To su svi koji obavljaju gospodarsku djelatnost, što znači da se u ovu skupinu ubrajaju npr. iznajmljivači soba i apartmana turistima, obrtnici paušalno oporezovani, obrtnici koji vode knjige, samostalne stručne djelatnosti, poduzeća i udruge, i td.
U kojoj situaciji su dužni obračunati i platiti PDV?
Dužni su to činiti kad prime uslugu od poduzetnika iz inozemstva.
Koji su primjeri usluga primljenih iz inozemstva?
Usluge portala za oglašavanje i plasman turističkih kapaciteta (Booking, Airbnb, Expedia i sl.), usluge posrednika u spajanju naručitelja i izvođača raznih struka, najčešće iz IT sektora, ali i šire (Freelancer, Upwork i sl.); usluge portala za prodaju rukotvorina i sličnog (Etsy), usluge primljene od direktnih partnera iz inozemstva, a koje su među onima koje se prema mjestu oporezivanja oporezuju u zemlji primatelja usluge i td.
Što točno treba raditi poduzetnik koji nije u sustavu PDV-a, a primi takvu uslugu?
Prije svega, prije nego uslugu uopće naruči, treba provjeriti iz koje je države isporučitelj te usluge. Podatak će naći na internetskoj stranici svakog portala, ili će pitati direktnog partnera s kojim se sprema započeti suradnju.
Ako utvrdi da mu je sjedište u državi članici EU, tada prije narudžbe usluge treba znati ima li on sam PDV ID broj, tj. je li uveden u VIES bazu. Ako taj broj nema, treba ga zatražiti od Porezne uprave, u ispostavi ili putem E-porezne, pa će mu biti dodijeljen rješenjem.
Ako utvrdi da je isporučitelj usluge iz države koja nije iz EU, taj broj ne mora imati.
Naredni korak je da svom parteru dostavi sve svoje podatke, uključivo i taj PDV ID broj.
Za isporučenu uslugu primit će račun, a po isteku mjeseca treba sastaviti izvješća na propisanim obrascima i u njima objediniti sve račune primljene u predmetnom mjesecu te obračunati PDV po stopi od (najčešće) 25%.
Izvješće predaje putem E-porezne do 20-tog u mjesecu koji slijedi, a PDV plaća do kraja mjeseca koji slijedi.
Ako vodi poslovne knjige, takvom će poduzetniku ovaj obračunati i plaćeni PDV biti trošak poslovanja, dok paušalno oporezovani niti ne utvrđuje troškove.
Trebate znati da vaš europski partner koji vam je isporučio uslugu predaje paralelno izvješće u kojem prijavljuje vaš PDV ID broj i iznos isporučenoga te da porezne vlasti softverski prate usklađenost izvješća među državama članicama. Upiti i usklađenja se obično traže periodično i kampanjski, a u međuvremenu čitamo na internetskoj stranici Porezne uprave kako poziva utajivače da se sami prijave.
Naravno, svi koji svoje obveze redovno ispunjavamo i redovito punimo državni proračun i plaćamo one koji sastavljaju takve javne pozive, konsternirani smo kad to čitamo! Lijepa li nam je naša!
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
