Kako se rješava nasljeđivanje nakon smrti oporučitelja ako se ne mogu pronaći svi nasljednici? Štiti li oporuka osobu kojoj je imovina ostavljena oporukom ili i ostali imaju pravo na nužni dio iako su u odsutnosti i nije poznato gdje im je prebivalište?
Ako je ostavitelj ostavio oporuku, sud će o pokretanju ostavinskoga postupka obavijestiti i na ročište pozvati i osobe koje bi po zakonu mogle polagati pravo na nasljedstvo. Ako se ne zna ima li ostavitelj nasljednika, sud će oglasom pozvati osobe koje polažu pravo na nasljedstvo da se prijave u roku od šest mjeseci od objave oglasa u „Narodnim novinama“ (napominjemo da se oglas objavljuje i na oglasnoj ploči suda).
Na samoj ostavinskoj raspravi raspravljaju se sva pitanja važna za donošenje odluke, a naročito pravo na nasljedstvo, valjanost oporuke te veličina pojedinog nasljednoga dijela. Sud (odnosno javni bilježnik kao sudski povjerenik) odlučuje na temelju izjava zainteresiranih osoba, a o pravima osoba koje nisu došle na ročište, a bile su uredno pozvane, prema podacima kojima raspolaže.
Važno je naglasiti da postoji mogućnost poništenja oporuke, odnosno pobijanja rješenja o nasljeđivanju.
Oporuka će se na zahtjev poništiti ako je oporučitelj bio natjeran prijetnjom ili silom da je napravi ili se odlučio napraviti zbog toga što je bio prevaren ili što se nalazio u zabludi. Poništenje oporuke ili pojedinih njezinih odredaba zbog prijetnje ili sile, prijevare ili zablude može zahtijevati samo osoba koja za to ima pravni interes, i to u roku od godinu dana od kada je doznala za postojanje uzroka nevaljanosti, ali najkasnije za deset godina od proglašenja oporuke. Rok od godinu dana ne može početi teći prije proglašenja oporuke. Prema osobi koja je prouzročila mane oporučiteljeve volje ili je za njih znala ili morala znati, poništenje oporuke može se zahtijevati u roku od 20 godina od dana proglašenja oporuke.
Pobijanje sadržaja pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju mogu tražiti one osobe koje prema odredbama Zakona o nasljeđivanju nisu vezane pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju. To se odnosi na:
- osobe koje tvrde da im pripada neko pravo glede onoga što je utvrđeno da je u sastavu ostavine, a nisu bile stranke ostavinske rasprave niti su na nju uredno osobno pozvane, ili
- osobe koje tvrde da im zbog ostaviteljeve smrti pripada neko ostaviteljevo nasljedno pravo na temelju oporuke ili zakona ili da im je pripalo neko pravo na nužni dio, a nisu kao stranke sudjelovale na ostavinskoj raspravi niti su na nju uredno osobno pozvane.
