Ulazimo u samu završnicu ove poslovne i porezne godine, kada često dobivam pitanja o načinima utjecanja na poslovni rezultat. S obzirom na to da je svakom poduzetniku jasno da će imati veće prihode ako proda više svojih proizvoda ili usluga, meni kao knjigovođi se ne obraćaju s pitanjima kako utjecati na taj element poslovanja, već me pitaju kako da povećaju ili smanje dobit ili kako da povećaju ili smanje porez na dobit.

Svatko ima svoju viziju poslovanja i svoje ciljeve. Neki bi željeli imati veliku dobit da ju ulažu u investicije ili u privatna ulaganja, a drugi bi željeli platiti što manje poreza. Naravno, teško ide jedno bez drugoga. Ako je veća dobit, veći je i porez. Ako je manji porez, znači u najvećem broju slučajeva da je slabiji rezultat poslovanja.

Oni koji pružaju osobne usluge po prirodi stvari nemaju velike troškove i ostvaruju veću dobit ako imaju veće isporuke. U njihovom poslovanju obično najveći udio imaju troškovi rada. Ako imaju zaposlenike koji nisu dio vlasničke strukture, plaće su iznadprosječnih iznosa, jer se radi o stručnim osobama. Ako je sam vlasnik zaposlenik, obično se odlučuje za minimalnu propisanu plaću te čeka utvrđivanje dobitka, jer su na njega davanja državi manja.

U djelatnostima proizvodnje, servisiranja, graditeljstva i sličnoga marže su manje, velik je udio troškova materijala i obično ostaje manje dobiti za raspodjelu. Voditelji takvih biznisa moraju dobro znati upravljati ukupnim troškovima te osim stručnosti u radu moraju imati i vještine i znanja kojima to mogu ostvariti.

Ono što se često radi pred kraj godine su neoporezive isplate zaposlenicima, iako mogućnost za to postoji tijekom cijele godine.

Najčešće se radi o:

  • neoporezivim stimulacijama do 1.200 eura godišnje

  • naknadama troškova prehrane do 1.200 eura godišnje, ali ne više od 100 eura mjesečno (ovisno o mjesecima zaposlenosti kod poslodavca)

  • naknadama troškova prehrane po stvarnim troškovima do 150 eura mjesečno (ukupno 1.800 eura godišnje)

  • prigodnim nagradama do 700 eura godišnje

  • darovima djeci do 15 godina starosti u iznosu od 140 eura po djetetu godišnje

  • darovima u naravi do 133 eura godišnje po zaposleniku

  • dopunskom i dodatnom zdravstvenom osiguranju zaposlenika koje je ugovorio i platio poslodavac, do 500 eura godišnje

  • dobrovoljnom mirovinskom osiguranju zaposlenika za koje poslodavac može izdvojiti 804 eura godišnje

  • plaćanju troškova smještaja (podstanarstva) zaposlenika do stvarno nastalog troška, ako poslodavac izravno plaća najmodavcu (teško se ostvaruje unatrag, na kraju godine)

  • naknadi troškova prijevoza na posao, koja se također obično isplaćuje uz mjesečnu plaću, ali se može isplatiti i unatrag

Nabrojala sam najčešće neoporezive isplate, iako ih na popisu ima još. Preostale obično ovise o konkretnim okolnostima koje moraju postojati u trenutku isplate (primjerice dugotrajno bolovanje, invalidnost, godine radnog staža za jubilarnu nagradu i sl.).

Svima je zajedničko da se radniku mogu isplatiti bez istovremenog plaćanja ikakvih poreza ili doprinosa.
Isplaćuje li poslodavac za neku od navedenih namjena iznos veći od dopuštenog, to može učiniti samo uz plaćanje doprinosa i poreza kao da se radi o plaći za rad.

Obrtnicima su dopuštene gotovo sve navedene isplate i za njih same.

Za kraj, podsjetit ću na čestu zabludu o kojoj sam već pisala: nabava dugotrajne imovine ne utječe na troškove i neće smanjiti dobitak poduzeća niti dohodak obrta. Prema tome, nemojte susjedove televizore ili namještaj kupovati na ime vašeg poduzetništva! 🙂

Sretno!