Korisnik kredita je uzeo kredit za uređenje ugostiteljskog prostora. Ugostiteljski prostor je nakon nekog vremena preuzeo drugi vlasnik. Koje su obveze sudužnika i korisnika kredita ako za korisnika kredita dug preuzme neka druga osoba?
Vaše pitanje jednostavno je samo na prvi pogled, a zapravo nije lako na isto ponuditi sasvim konkretan odgovor bez više detalja. Jednako tako, nisam posve siguran da terminologiju koristite u duhu Zakona o obveznim odnosima koji uređuje ovo područje.
Naime, temeljni ugovorni odnos ovdje je ugovor o kreditu između banke i osobe koja uzima kredit, korisnika kredita, a pretpostavljam da ste Vi u toj situaciji ipak jamac, a ne sudužnik kako navodite u svom pitanju. Sljedeća bitna situacija je "preuzimanje" duga koje opisujete. Činjenica da je došlo do preuzimanja nekog ugostiteljskog objekta, ne znači da je preuzimatelj objekta preuzeo i dug koji je teretio ranijeg vlasnika, sve ovisi o dogovoru stranaka. Ugovor o kreditu odnos je između banke i osobe koja diže kredit. Da bi treća osoba stupila u takav odnos, nije dovoljno da ona preuzme ugostiteljski objekt koji vodi korisnik kredita, jer obveza vraćanja kredita tereti upravo onu osobu koja ga je i uzela od banke, bez obzira upravlja li se ugostiteljskim objektom putem obrta, jer za obveze obrta odgovara osobno vlasnik čitavom svojom imovinom.
Postoji više načina na koje treća osoba uz preuzimanje ugostiteljskog objekta može preuzeti i vraćanje kredita. Zakon predviđa ugovor o preuzimanju duga, no, na takav ugovor mora pristati i banka kao vjerovnik, jer dolazi do promjene osobe dužnika. Kada dolazi do preuzimanja duga, jamstva i zalozi koji su do tada postojali, a koje su dale treće osobe, u ovom slučaju Vi, prestaju ako jamci i zalogodavci ne žele odgovarati za novog dužnika, no, iz sadržaja Vašeg pitanja čini mi se da to ovdje nije slučaj.
Moguće je i pristupanje dugu, a to je ugovor koji se sklapa između vjerovnika, banke i treće osobe i nakon kojeg se banka nalazi u poziciji da joj za istu obvezu odgovaraju dvije osobe. Kako se u ovom slučaju ne mijenja pravni položaj dužnika (osobe koja je digla kredit), ne mijenja se ni pravni položaj onih koji su za vraćanje njegova duga jamčili.
Treća mogućnost je preuzimanje ispunjenja, a to je ugovor između dužnika i treće osobe, kojim se treći obvezuje dužniku da će umjesto njega otplaćivati kredit. Ovo je ugovor za koji nije potreban pristanak vjerovnika/banke, niti isti o njemu treba biti obaviješten, niti banka ima kakva prava prema preuzimatelju ispunjenja. Dakle, kako se ni u ovom zadnjem slučaju ne mijenja pravni položaj dužnika, tako se ne mijenja ni pravni položaj osoba koje su jamčile za vraćanje kredita.
