Često se dogodi da se mali poduzetnici iznenade kada čuju da su dužni voditi evidencije o skladišnom poslovanju. Ako nisu prethodno promislili, na prvu im se čini da se takve evidencije vode samo za velike količine zaliha.
Ipak, svako poslovanje koje uključuje nabavu materijala ili roba povezano je sa skladišnim evidencijama.
Naprimjer, nabavljate li materijal za neku proizvodnju ili servisnu djelatnost, zaprimit ćete ga na skladište materijala, odakle će se transformirati u zalihu gotovih proizvoda ili će biti utrošen uz uslugu.
Bavite li se trgovinom, tada ćete nabavljati robu koju ćete uz kalkulaciju cijene zaprimati na veleprodajno ili maloprodajno skladište.
Veleprodajno će biti ako prodajte drugim poslovnim subjektima, i pri tome niste dužni zaduživati PDV u kalkulaciji, čak i ako ste u sustavu PDV–a.
Maloprodajno je skladište robe namijenjeno prodaji u trgovini – fizičkoj ili internetskoj, te se ovdje kalkulira i PDV u cijenu za sve koji su u sustavu tog poreza.
Dogodi li se da poslovanje u maloprodaji započnete izvan sustava PDV-a, tada ćete na dan ulaska u sustav PDV–a morati popisati stanje skladišta inventurom, te napraviti za svu zatečenu robu novu kalkulaciju u kojoj ćete provesti svoju odluku: da povećate cijene za iznos PDV–a, ili da zadržite iste cijene i PDV zaračunate na teret svoje marže. Oba su načina dopuštena i poduzetnici donose odluku ovisno o cjelovitim tržišnim uvjetima u kojima posluju.
Poduzetnici obično u početku imaju i problem oko razumijevanja potrošnje novca za nabavku uskladištene robe ili materijala, s jedne strane, te priznavanja troškova u knjigovodstvu.
Naime, u poduzećima nabava zaliha ima karakteristiku transformacije imovine, a u trošak ide tek u trenutku utroška. Primjerice, ako ste nabavili i platili materijal ili robu u prosincu, a u siječnju ste ga upotrijebili u servisu ili proizvodnji, ili je roba prodana u siječnju, tada se dogodilo ovo: novac ste potrošili u prosincu, tada je u vašoj bilanci smanjen dio aktive koji prati novac, ali je povećan dio koji prati zalihe. Troška u toj poslovnoj godini nije bilo. Do smanjenja zaliha i do knjiženja rashoda materijala ili robe doći će u novoj poslovnoj godini, u siječnju. Naravno, ovo će se odraziti i na iznos porezne obaveze, pa računajte na to.
Obrtnici izdatke prikazuju u trenutku plaćanja, iako su dužni voditi i skladišne evidencije o materijalu i robi. Stoga će u gornjem primjeru obrtniku koji je nabavio i platio materijal u prosincu, cijeli iznos biti izdatak te poslovne godine, dok će primitak biti knjižen u trenutku naplate realizacije u vidu prodaje usluge, proizvoda ili robe.
Ovo su činjenice koje bi svaki poduzetnik s ovakvim poslovanjem trebao znati i s njima u vezi biti u stalnoj komunikaciji sa svojim knjigovođom, jer za plaćanje poreza potrebno je osigurati novac i planirati taj novčani tijek.
U praksi ipak najčešće skladišne evidencije vode sami poduzetnici, jer ih je potrebno voditi ažurno na dan poslovne promjene u dinamičnim procesima. Knjigovođa tako dobiva podatke koje s odmakom knjiži u poslovnim knjigama koje su dio njegovog posla, uvijek unutar pripadajućeg mjeseca, osiguravajući tako primjenu propisa.
On će znati obračunati i priznate i nepriznate manjkove, te eventualno pripadajući porez.
Sretno!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
