Kod nas je i dalje uobičajeno usmeno dogovarati neto iznose koje će angažirani primiti te je učestala neinformiranost o stvarnim troškovima s obje strane tih ugovornih odnosa
U prethodnom tekstu smo pisali o načinima kako mali poduzetnici mogu angažirati druge osobe kao povremene, privremene ili stalne suradnike. Nastavno, ovaj puta pišem o troškovima koji pri tome nastaju i kojih poduzetnici moraju biti svjesni kada s nekim dogovaraju bilo koju vrstu rada.
Činjenica je da su davanja koja prate neto iznose poprilična i znatno uvećavaju trošak.
S druge strane – kod nas je i dalje uobičajeno usmeno dogovarati neto iznose koje će angažirani primiti te je učestala neinformiranost o stvarnim troškovima s obje strane tih ugovornih odnosa. Moram reći da poduzetnici nerijetko znaju iskorištavati neupućenost djelatnika i pripisivati i neoporezive iznose u neto iznos plaće. Moj stav je da uvijek svaka osoba mora znati definiciju svog statusa i njegove porezne posljedice, jer ona poslovnica 'čist račun – duga ljubav' se bezbroj puta pokazala točnom.
Krenimo redom kojim smo prošli puta pisali o vrstama poslovnih odnosa.
Prvo da i sama definiram o čemu ću pisati. Trošak je ono sve što će završiti u bilanci poduzetnika ili u izdacima obrtnika, bez obzira kada i kome to plaća, a vezano je uz današnju temu.
Kada mali poduzetnik angažira drugog poduzetnika, cijeli trošak je samo iznos računa. Ako je primatelj u sustavu PDV-a, a na računu je zaračunati PDV – trošak je samo neto iznos. Ako primatelj nije u sustavu PDV-a, trošak je ukupan iznos računa.
Kod ugovora o djelu ili autorskom djelu ili autorskom umjetničkom djelu, osim neto iznosa kojeg će primiti suradnik postoji i trošak poreza i doprinosa kojeg poduzetnik istovremeno treba platiti, a temeljem obračuna kojeg će obično izraditi njegov knjigovođa. Ovdje neću navoditi kako se obračun radi, nego jednostavan način kako poduzetnik može izračunati koliki će taj trošak biti i to računajući za osobe koje žive u gradu s najvećom stopom prireza, a to je naša metropola. Kad je angažirani iz grada s manjim prirezom, davanja će biti nešto manja.
Za ugovor o djelu, poduzetnik neto iznos može uvećati za 56%, tj. računati da će na svaki euro koji prima izvođač, još 56 centi uplatiti u državni proračun. Za autorsko djelo, to će biti još 20 centi, a za umjetničko djelo temeljem potvrde mjerodavne udruge – još oko 19 centi.
Napominjem da je honorar umirovljenicima pod istim tretmanom, jer se i za njih plaćaju doprinosi.
Kod obračuna plaća zaposlenicima, imamo više situacija budući da postoje kategorije zaposlenika za koje je poslodavac oslobođen plaćanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, pa plaća samo porez i doprinose za mirovinsko osiguranje. Osim toga, razlike će postojati ovisno o tome ima li zaposlenik uzdržavanih osoba na PK kartici i ima li prireza i koliki je u mjestu u kojem živi. U donjim primjerima pretpostavljeno je da je osoba iz Zagreba i da nema uzdržavanih članova.
Zaposlenici koji nikada prije nisu bili zaposleni i zaposlenici mlađi od 30 godina zaposleni na neodređeno vrijeme, za koje se ne plaća doprinos ZO, jeftiniji su za poslodavca - za 1 euro neto, poslodavac će državi platiti još oko 31 cent, jer ove godine i minimalno dozvoljena plaća podliježe oporezivanju. Osobe za koje se plaća ZO, koštat će još 67 centi na svaki euro neto plaće. Veće plaće i razmjerno su skuplje, tako već plaća od 1500 € neto, poslodavca košta 2620 €, što znači da državi ide još 74 centi na svaki euro isplaćen na račun zaposlenika.
Iz svega navedenog, jasno je da je zaposleniku uvijek premalo ono što je poslodavcu previše, jer je između njih državni proračun, koji uzima nemali dio. Jesu li i jedna i druga strana zadovoljne s razinom zaštite, skrbi i servisa koje primaju od države – tema je za neke druge autore, ali zapravo je tema za promišljanje svakome od nas.
Sretno poslodavcima i zaposlenicima!
Teme i pitanja slobodno predlažite na Facebook stranici: Makora knjigovodstvo i poslovne usluge
