Filip Povrženić

Izgleda da Hrvate promjena izbornog sustava ne zanima. Ili ih ne zanima previše. Sigurno ne kao ograničavanje prava homoseksualcima. Ali zašto? Zar je to najvažnije stvar u državi?

Iako smo zbog njih u stalnoj recesiji, usuđuju nas se savjetovati. Još jedan znak za veću opreznost

Desetljetne suše!? Pa prema tome je jedna godina poplava kao neki zgoditak na lutriji. I ako se možemo mijenjati – radije bih uzeo poplave nego suše. A za gdje to predviđaju suše ti američki znanstvenici? U Gunja? Letovanić?

Odluke su pale. Uzeti dio od onoga što zarade zato što štede. Uzeti im zato što imaju nekretninu. Uzeti im jer imaju firmu koja zarađuje. Uzeti im zato što dobivaju plaću. Uzeti im zato što rade. Uzeti im zato što postoje

Stari avioni padaju nam s neba bez objašnjivih razloga. Možda je to protest. Ne žele više raditi. Žele u mirovinu. Bojkot. Bolje grob nego rob

Ljudi su naše najveće bogatstvo. Ali, dragi Vi, ne svi ljudi, kako biste na prvi pogled mogli pomisliti. Samo oni zaposleni u državnim firmama. Ovi drugi su teret. Jer netko to bogatstvo treba priskrbiti. I opskrbiti

Ako su državni dužnosnici krakovi koji mogu, što smo na životinji mi mali koji ne možemo? - To nije pristojno napisati. - Znači, mi smo neki nepristojni dijelovi tijela? - I naša je zadnja!

Ovdje su nestajali električni vodovi, dijelovi željezničkih pruga pa čak i spomenici. Ako tim nekima to nije bio problem odnijeti, smilju se crno piše

Dok su Hrvati paničarili oko “srpanjske rupe”, lijepog termina za “Nema gostiju”, ministar ih je uvjeravao da nema mjesta panici jer u njegov ured još nisu došle sve brojčice. Koliko dolazaka, koliko noćenja i ostala statistika

Koga god da devet milijuna očiju pogleda opravdava se pred pitanjem: Tko to može platit? A onda, od siline okretanja, u jednom trenutku ugledaju jedni druge. I odgovor se, naglo i intuitivno sam pojavi u njihovim glavama. Tihi “Ah” i sve je jasno