Filip Povrženić

Krajem devetog mjeseca, kada počnu puhati hladni vjetrovi i močiti nas hladne kiše, počinje hrvatska stvarnost. Probajte napraviti zalihe vjere.

Puno je više onih koji su u politiku ušli da bi poboljšali svoju poziciju; financijsku, društvenu... Najbrži način da se postane „gospodin“. Da te netko nešto pita. Da ti ime i slika budu u novinama.

Narod se uzvrpoljio. Svatko od kandidata nešto govori. Mediji prenose. Vruće je i nema zanimljivijih vijesti

Ako se nekome ne sviđa, neka slobodno ode iz Hrvatske. To, naravno, vrijedi i za Hrvate, koja će viša cijena cestarine sigurno pogoditi više nego strance.

Naši dovlače strane dužnosnike. Da bi valjda mi mislili kao su naši važni ako stranac kažu da su važni. A stranac je strancu, u povjerenju,u rekao da je Hrvatska sranje

Gotovo je. Više nema mjesta na čitavoj planeti na kojoj nema ljudskih ostataka. Nema netaknute prirode. Nema ideala. Ljudi su posvuda. Plastične vrećice su posvuda. Bomboni su posvuda.

Onima mladima to je toliko daleko, da se zbilja nema smisla opterećivati. U ovoj državi zakoni se mijenjaju na dnevnoj bazi. Države svakih 30 do 50 godina

Mali je trenirao vaterpolo pa je završio u službi za održavanje sportskih objekata. A mogao je i u vaterpolskom savezu. Ovaj drugi dobio mobitel i sve što ide uz to. Oni to zovu zbrinjavanje.

Provaljeno u prostorije HDZ-a. Odmah su krenule glasine da je sve otišlo po nabavnoj cijeni. Ili da je pljačkaš istog časa opljačkan

To što na drugim mjestima civilizacija propada zbog nedostatka novaca, to nije njihov problem. Za to postoji Bog