Filip Povrženić

Za koga se počinje brinuti naša draga predsjednica kada konačno staje na loptu i kaže dosta s apstrakcijama oko demografije? Eventualno za sebe. I za onu vojsku branitelja i službenika koji za nju glasaju. I koji bi mogli postati nervozni kada im više nitko neće moći poslužiti njihovu kavicu.

Je li moguće da se zagađenje ispralo i da ga više jednostavno nema? Je li moguće da se problem riješio sam od sebe?

„Učiniti sve“ znači: kada nam prođu praznici, a „vrlo brzo“ znači: dva tjedna. 90.000 ljudi bez vode i dalje znači isto

Tih nekoliko mjeseci sunca što nam se sada smiješi stvara dojam da je sve normalno. Dođe nekakav novac, dođu nekakvi nasmijani ljudi. A poslije toga opet tonemo u mrak. Svake godine sve dublji i dublji

U kršćanskoj zemlji Bog je stvorio ljude na svoju sliku i priliku. Ali ne izgledaju svi kao Bog. Različiti su. Kako to?

„Hrvatska vojska uvijek odazove kad je našem narodu potrebna pomoć „, izjavio je ministar obrane republike Hrvatske. Kao da je Hrvatska vojska neka strana humanitarna organizacija

Naši zakoni, regulativa i policija, naravno, dobro kasne za svjetskim trendovima. Tako da, dok oni shvate što se događa, biljaka i životinja već odavno nema

Do sada su rakete, u testnim fazama, u svemir slale blokove betona. Ali, kako kaže vlasnik kompanije, to nikako nije cool.

Kako su utakmice relativno česte, sjećanja na specifičnosti ostaju u glavama sportskih komentatora i novinara

Što duže imamo ovu smiješnu državu, to su i mehanizmi kako se njome upravlja sve očitiji javnosti