Filip Povrženić

Prije su se ljudi zgražali što mladi slušaju cajke, Thompsona i furaju se na Ustaše. Pa su mladi upravo zato to i radili. Jer je ta akcija izazivala nekakvu reakciju. Ali sada je otkrivena jedna predivna mikro niša. Franjini spomenici

Za njega se znalo da je ruglo i dok je bio živ. Veo kojim je prekriven je veo laži koji su ljudi o njemu pričali pored živih sjećanja onih koji su ga znali i vidjeli živog

Je li išta što se nudi ljudima u ovom mjesecu specijalno da se ne može nuditi u ostalom dijelu godine? Pržena hrana? Kuhane kobasice? Toplo vino?

Kamen je tamo postavljen davne 2005. godine, u travnju. Postavio ga je i platio grad Rijeka

Nedavno sam pisao da sam šetao Strossmayerovom ulicom i da su gotovo svi poslovni prostori u toj ulici zatvoreni. Ovih dana saznajem da će se u toj ulici uvesti naplata parkiranja.

Predsjednica kaže da bi ljudi sigurno manje odlazili iz zemlje kada bi plaća bila 1.000 eura. Na tragu tog načina razmišljanja usudio bih se ići i korak dalje. Pa reći da bi možda još manje odlazili kada bi im plaća bila 2.000 eura

Na prosvjedu sam gledao ljude i primijetio da tamo nije bilo mladih. Oni su ili odavno otišli ili svoju budućnost ne vide u tome. Svakako je ne vide u prosvjedima na kojima im sindikalisti i propali političari drže govore. Svakako je ne vide u županu. Sve je to sporo, nemoćno i zastarjelo

Ulica ne živi, postoji samo kao spojnica, bypass u gradu. Najkraća linija koja spaja dvije točke. Života, žamora, trgovanja i pogleda na toj ulici nema

Avioni ili bolnice? Vojne vježbe ili bolnice? Udruge dragovoljaca iz rata od prije dvadeset godina ili bolnice? Novi auti ili bolnice?

Imamo te ljude, u crnom, koji se histerično smiju. Jer misle da je smijeh kada razmakneš usta i pokažeš zube