Filip Povrženić

Sadašnji ministar je izjavio: „Car je gol“. Kao u priči Hansa Christiana Andersena, to su oduvijek svi mogli vidjeti. Ali su se pravili da ne vide. I nitko nije htio to prvi reći. Jer, znamo kako u hrvatskoj prolaze zviždači.

Narod? Pa njima je to najbolje. Jer, ako im povećaš porez ili smanjiš penzije, odmah se bune. A ovako… Lijepo se zadužiš za milijardicu u Americi. Na rok od 10 godina. I onda svake godine pomalo plaćaš kamate...

Da hrvatskim građanima doista treba lova, onda bi radije uskratili članarinu od 220, nego plakali za nevraćenih 80 milijuna eura. Ali, baratanje financijama na ovim prostorima nije baš bilo pretjerano cijenjeno. Više se njegovalo moljakanje vladajućih. Ili prkos. Dječje osobine.

Kreditom od amerikanaca financirala se nabavka opreme. Provučeni su optički kabeli preko cijelog teritorija. Od zadnjeg otoka do najmanjeg slavonskog sela. Svaki građanin dobio je pristup Internetu. I računalo...

„Pokušavali su mirno osigurati postavljanje ploča, a to očito nekima nije svetinja“. Čitam njegov citat i razmišljam si… Svetinja? Zašto bi ploča sa natpisom „Ured državne uprave“ bila svetinja?

Što će ti maštovitost? Vidiš da smo izbore dobili i bez toga. A pola onih je zbog svoje maštovitosti završilo u zatvoru. Bolje bit malo manje maštovit. Lijepo se nemaštovito uhljebit u nekoj općini. Ili ministarstvu.

Šefica Porezne uprave je rekla da je invazija poreznih inspektora ovoga ljeta bila potrebna jer je došlo vrijeme za uvođenje reda. Kako ona zna da je došlo vrijeme? Možda još nije došlo? Možda je uranila? Možda su zakasnili?

S vremenom će doći nekoliko ministara manje jer će biti zauzeti važnijim poslovima. Pa će onda, jednoga dana premijer poslati svoga zamjenika. Jer mu zbog toga neće previše pasti rejting kod ljudi koje više uopće nije briga za tamo neki domovinski rat.

Ekipa sa sveučilišta javlja da će im biti teško isplaćivati plaće. Medicinske sestre najavljuju štrajk. Što uraditi? Vode nema, a najavljena kiša turista je izostala. Ovo razdoblje sporadičnih pljuskova još ćemo nekako preživjeti, ali što kada krene sušni period godine. Što će biti najesen?

Plati struju, plati plin, plati vodu… Kome? Nije bitno-što te briga ako ti je jeftino. Građani Hrvatske postaju ljudi koji igrom slučaja žive na ovom teritoriju. Potrošači. Konzumenti. Korisnici... Tržište.