Nikola Pranjić, dipl. iur.

Imam punomoć na očev račun u banci. Moram li nakon njegove smrti ostalim nasljednicima dokazivati na što je potrošen dio novca s njegovog računa ako sam ja podizala taj novac? Znam da punomoć prestaje u trenutku smrti, ali što je s onim dijelom koji je potrošen ili prebačen na moj račun za očeva života, dok je bio zdrav i svega svjestan?

Otac mi je umro 2001. godine i oporukom je ostavio sve svojoj prijateljici. Na ostavinskoj raspravi ja sam tražio svoj nužni dio. Gospođa nije pristala na to i išli smo u parnicu koju je ona izgubila. U međuvremenu ona je umrla i sve iza nje je nasljedio njezin sin. Po sudskom rješenju dužan je platiti moje troškove. On kao nasljednik ne prima sudske pozive i ne javlja se. Koliko meni pripada po zakonu u toj ostavinskoj raspravi i imam li pravo na sve iz ostavine s obzirom da je nasljednik jednostavno nestao i ni pravosudni organi ni policija ga ne mogu pronaći?

Moj otac je bio tužio firmu jer su mu bili dužni novac. Rješenje je postalo pravomoćno na Trgovačkom sudu 07.01.2018. Visoki Trgovački sud je odbio žalbu tuženika i potvrdio prvostupanjsku presudu. No, otac je umro prije par godina. Trebam li prijaviti naknadno pronađenu imovinu da mogu ovršiti dužnika pokojnog oca s obzirom da sam zakonski nasljednik?

Prije dvije godine sam darovnim ugovorom od majke dobio nekretninu. Prije godinu dana sam ju prodao, ali na način da je u kupoprodajnom ugovoru naglašeno da će se kupac uknjižiti kao vlasnik tek mojom tabularnom izjavom, budući da je istim ugovorom određena prodaja kuće na 27 rata, 2 godine i 3 mjeseca. Kupac je već platio porez na promet nekretnina. Jesam li dužan platiti porez na dohodak od imovine budući da će kupac biti uknjižen tek u veljači 2020., dakle, četiri godine od mojeg stjecanja vlasništva? I možda još jedna činjenica, prodao sam ju za 30 posto manju cijenu od one koja je stavljena u darovni ugovor.

U braku sam sa ženom kojoj je ovo treći brak i iz prva dva braka ima dvoje djece. Otišla je prije 14 dana i još ne znam gdje je. Što mi je činiti, a da se isto ne smatra maltretiranjem? Koja su moja prava i obveze prema djeci, jesam li ja njihov staratelj? Jesam li obvezan reagirati ako smatram da su ugrožena prava djeteta?

Prije 17 godina dobio sam od djeda stan darovnim ugovorom. Ugovor je prošao na sudu i upisao sam se kao vlasnik. Dakle, u vlasništvu stana sam 17 godina i od onda otplaćujem stan i živim u njemu cijelo vrijeme. Imaju li djedove kćerke (moja majka i tetka) pravo nakon svega navedenog tražiti nužni dio? Svih ovih godina nisu pitale za oca niti ga došle vidjeti na samrti.

Tvrtka mi je izbrisana iz sudskog registra po skraćenom postupku, samo sam dobila obavijest. U vlasništvu firme bio je stan/ured kupljen na kredit i nad kojiim banka ima hipoteku. Jamac sam te redovito otplaćujem taj dug u dogovoru s bankom. Postoji li način da dođem u vlasništvo tog stana, budući da plaćam dugovanje banci kao i sve režije. Mogu li taj ured u ovoj fazi dati u najam drugoj firmi?

Imam sestru blizanku, nedavno smo navršile 20 godina. Sestra je završila fakultet ove godine, ja sam se ispisala s fakulteta u 9. mjesecu, preko ljeta sam radila preko studentskog ugovora. Otac je plaćao alimentaciju za obje do 17.10, a 17.11. je uplatio samo za jednu. Jesmo li bile dužne dobiti obavijest ukoliko je tražio zahtjev za prestanak plaćanja? Budući da sam bila redovni student, znači li to da on nakon toga mora plaćati alimentaciju još godinu dana? Bila su prošla tek dva mjeseca od prestanka mog redovnog obrazovanja. Napominjem da nismo u kontaktu preko dvije godine, ne kontaktira s nama.

U prosincu 2013. godine sam uredno u roku osam dana podnijela prigovor javnom bilježniku za naplatu potraživanja po kreditnoj kartici, jer po mojim uplatama s evidentiranim uplatnicama ne postoji dugovanje. Međutim, tek sam sad, nakon pune četiri godine, dobila poziv sa suda na ročište, pa me zanima koji je zakonski rok za riješavanje po prigovoru i tko će te kamate plaćati. Odnosi li se rok od osam dana samo na nas obične građane, a drugo kako bude?

Sklopila bih ugovor o doživotnom uzdržavanju s osobom koja boluje od šizofrenije, koja živi s malim prihodima. Ne živimo u istom gradu, ali u mogućnosti sam mu pomoći financijski i materijalno u hrani, obući, odjeći i higijenskim potrepštinama, sahraniti ga i platitit troškove sahrane. Može li se taj ugovor iza njegove smrti na sudu pobijati zbog njegove bolesti i sklonosti samoubojstvu? Preuzimam li tim ugovorom odgovornost za njegovu smrt te da li zbog nekog drugog uzroka smrti (na primjer zbog srčanog udara), ako bi bio mrtav nekoliko dana u kući se mene tereti za njegovu smrt?