Filip Povrženić

Vrijeme se neobično ubrzava oko izbora a usporava dok izbora nema. Kada se odlučuje, onda se otvaraju gradilišta i režu vrpce. Kada izbora nema, događa se vrlo malo

Slili se kandidati na ulice. Da ih ljudi vide. Jer, ako te ne vide, onda ne možeš uspostaviti onaj specijalni kontakt. Pogled...

Zamisli kad bi svako svirao kako on misli da treba? Pa kuda bi nas to dovelo? Tko bi to slušao? Ali kada je puno ljudi usklađeno, kada sviraju kao jedan, onda je to... onda je to divota. To je prava demokracija

Građani brzo shvate da će tu biti problema. Naravno, ne shvate da su gradske vlasti nesposobne skuhati dovoljno graha a kamoli voditi grad. Ne, oni shvate da samo čekanje u redu neće biti dovoljno

Ako sprejem napišete, „Dolje tirani“ ili „Samo ljubav“ ili „Živjela sloboda“, to će vam „prerevni“ djelatnici Čistoće odmah očistiti. Ali, ako je vezano za nogomet, onda neće

Na tu ljepoticu ljubomorni su narodi diljem čitavog svijeta. Da je samo imaju, kako bi na svijetu bio mir

Kakva bi to bila država koja preferira jednog trgovca i proizvođača u odnosu na drugog?

Građani Hrvatske, koji su se zgražali nad bahatošću bivšeg šefa Agrokora, s dvorcem i helikopterom, novu vrstu upravljača, novog CRO još ne mogu ni pojmiti

Tu je gomila ptica, kukaca i tisuće i tisuće mrava. Ako stablo padne, što će biti sa svim tim životinja? A da i ne spominjemo da su ubrzo izbori.

Kao i kod velikih banaka u Americi i ovdje je država bila spremna na intervenciju ako bude potrebno. Ne može se dozvoliti gubitak tolikog broja radnih mjesta. Pogotovo ne pred lokalne izbore