prof. dr. sc. Marinko Đ. Učur

Prema čl. 67. st. 2. Zakona o radu (N.N. 149/09, 61/11), „poslodavac ne smije tražiti bilo kakve podatke o ženinoj trudnoći, osim ako radnica osobno zahtijeva određeno pravo predviđeno zakonom ili drugim propisom radi zaštite trudnica“

Osobno uvjetovani otkaz nije poslovno uvjetovani otkaz niti je to otkaz ugovora zbog skrivljenog ponašanja radnika, već do njega dolazi zbog osobnih razloga radnika koji mu se ne mogu upisati u krivicu

Zakon o obveznim osiguranjima u prometu u čl. 24. st. 1. t. 6., propisuje da će osigurana osoba izgubiti pravo iz osiguranja „ako je šteta nastala zbog toga što je vozilo bilo tehnički neispravno, a ta je okolnost vozaču bila poznata“

Prema postojećem zakonu, visina minimalne plaće određuje se jedanput godišnje (u lipnju), jer se njezin iznos veže za realan rast BDP-a iz prethodne godine

Ugovor se izvanredno može otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se otkaz temelji

Povećanje minimalnih osiguranih svota nipošto ne znači i povećanje odšteta za štete koje oštećeni pretrpe u prometnim nesrećama i za koje odgovaraju osiguratelji po polici obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti

Ako poslodavac nije zadovoljan s radom radnika u probnom roku, može otkazati ugovor o radu prema čl. 107. st. 1 Zakona o radu, jer za to ima opravdani razlog, ali mora poštovati propisani ili ugovoreni otkazni rok

Ako je riječ o težem obliku, odnosno općoj nesposobnosti za rad, tada radni odnos prestaje po sili zakona, jer radnik nije sposoban za bilo kakav rad

Ako radnik smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa, može u roku od petnaest dana od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarivanje tog prava

Otvaranje bolovanja za vrijeme otkaznog roka u kojem je radnik oslobođen rada je protupropisno. No, ima i suprotnih mišljenja koja stvaraju dileme u praksi, pa je teško reći da je o tome zauzet konačan stav